Može li korizma biti sloboda?

„Poziv na slobodu zahtjevan je“, piše papa Franjo u svoj poruci na početku ovogodišnje korizme. Korizmenu poruku odlučio je posvetiti temi slobode, a ne blagoslova iako se reakcije na Deklaraciju Fiducia supplicans ni nakon više od mjesec dana od njezina objavljivanja ne stišavaju. I ovdje, govoreći o slobodi u korizmi, izaziva pozornost jer može se činiti da spaja nespojivo - slobodu i odricanje.

Naravno, papa Franjo slobodu tumači u svijetlu uskrsnuća. Jasno je to već iz naslova korizmene poruke „Bog nas vodi kroz pustinju do slobode”. Korizmu tako promatramo kao pustinju, kao postaju na putu prema slobodi, prema uskrsnuću. No, može li čovjek već u korizmi biti slobodan? Može li čovjek biti slobodan i u pustinji? Ili čak, može li čovjek biti slobodan u zatvoru? Papa Franjo kaže: može. „Korizma je razdoblje obraćenja, vrijeme slobode“, reći će izričito dalje u poruci.

Je li upravu, možda ovisi o tome kako shvatimo slobodu. „Sloboda je činiti sve što želim“, ispalit će kao iz topa svaki adolescent. Ali to, osim što nije moguće, zapravo uopće ne dotiče bit slobode. „Sloboda je činiti što želim dok time ne dokidam tuđu slobodu“, reći će poneki umjereni humanisti i tako postaviti kakav takav sociološki okvir. „Sloboda je biti neovisan“, to bi nam spremno objasnio bilo koji antiglobalist. „Sloboda je kada donosimo racionalne odluke“, rekao bi neki, nazovimo ga, racionalist. Vidimo, slobodu možemo na razne načine definirati, a opet svaki put kada ju definiramo kao da smo ju izgubili.

To nam govori da sloboda nije toliko u definiciji koliko u čovjeku. Papa Franjo u više je navrata govorio o tome i slobodu pronašao u Bogu koji je stvorio čovjeka slobodnog te u čovjekovoj povezanosti s Kristom. Ono što nas udaljava od Krista udaljava i od slobode, a to su grijeh, ljudske slabosti i navezanosti za blještavilo ovog svijeta. „Posjedujem li kršćansku slobodu? Jesam li slobodan ili sam rob svojih strasti, ambicija, bogatstva ili prolaznih hirova?“, rekao je jednom prilikom u Domu sv. Marte u Vatikanu.

No, čujmo što nam papa Franjo o slobodi poručuje ove korizme. „Krštenje je započelo naš proces oslobođenja, ali u nama ostaje neobjašnjiva čežnja za ropstvom. Neka vrsta privlačnosti prema sigurnosti poznatih stvari, nauštrb naše slobode”, objašnjava Papa.

„Pustinja je mjesto gdje sazrijeva naša sloboda u osobnu odluku da se ne vratimo ropstvu. U korizmi pronalazimo novi kriterij pravde i zajednicu s kojom možemo napredovati putem kojim još nismo krenuli.“

Papa slobodu, izlazak iz ropstva, povezuje sa stvaranjem novog Izraela, novog svijeta i sanja slobodu za sve ljude. „U mjeri u kojoj ova korizma postane vrijeme obraćenja, tjeskobno čovječanstvo će primijetiti bujicu kreativnosti, bljesak nove nade“, poručuje papa Franjo. „Doista, proživljavamo treći svjetski rat koji se vodi u dijelovima. Ipak, skupimo hrabrosti vidjeti naš svijet, ne kao da je u samrtnom hropcu, već u procesu rađanja, ne na kraju, nego na početku velikog novog poglavlja povijesti“, zaključuje Sveti Otac u poruci za ovogodišnju korizmu.