O postupcima imenovanja biskupa

Studijska skupina br. 7 objavila je 4. svibnja Izvješće naslovljeno “Neki aspekti lika i službe biskupa (posebice glede kriterija za odabir kandidata za biskupsku službu, sudbenu vlast biskupa, narav i provođenje posjeta Ad limina u sinodalno-misionarskoj perspektivi)”.

Kroz deset podnaslova daju se smjernice koje se tiču biskupa, posebice postupka njegova imenovanja. Traži se izričito da biskupi budu „sinodalnog i misijskog profila“. “Pri odabiru biskupa stoga je potrebno uzeti u obzir, između ostalih kvaliteta, njegovu „sinodalnu kompetenciju“. Doista, njegova je zadaća, izjavio je Lav XIV., ‘osigurati da se ona [partikularna Crkva] izgrađuje u zajedništvu među svim svojim članovima i s općom Crkvom, vrednujući doprinos različitih darova i službi za zajednički rast i širenje Evanđelja’. U tom smislu, ‘jasan znak [biskupove pastoralne] razboritosti jest vježbanje dijaloga kao stila i metode u odnosima, a također i u predsjedanju participativnim tijelima, odnosno u upravljanju sinodalnošću u partikularnoj Crkvi“ (Govor biskupima u povodu njihova jubileja, 25. lipnja 2025.).

K tome, ističe se potreba otvorenosti prema složenosti, sklonost inovacijama, sposobnost prilagodbe novim situacijama, duboko poznavanje lokalnih kultura i spremnost na konstruktivnu integraciju u njih. Iste se sinodalne i misijske kompetencije traže od apostolskih nuncija: “Apostolski nunciji moraju imati sinodalni i misionarski profil kako bi ga potom mogli prepoznati i tražiti kod onih koji su im predloženi kao mogući biskupi. Članovi diplomatskog osoblja Svete Stolice – među kojima se u budućnosti priželjkuje uključivanje i vjernica laikinja i vjernika laika – moraju biti odabrani na temelju spremnosti i sposobnosti da svoju odgovornost vrše u sinodalnom duhu i misionarskom usmjerenju; a prije preuzimanja službe moraju za to biti primjereno osposobljeni, stječući pastoralnu osjetljivost, osjećaj za mjesnu Crkvu i odgovarajuće iskustvo u crkvenom razlučivanju.”

Savjetuje se da svaka mjesna Crkva povremeno provodi procese razlučivanja o vlastitom stanju i svojim potrebama: procese koji mogu omogućiti, s jedne strane, prepoznavanje unutar biskupije prezbitera koje bi se moglo predložiti kao kandidate za biskupsku službu, a s druge strane, oblikovanje profila budućeg pastira te iste mjesne Crkve. “Pod vodstvom svojega pastira, u ozračju zajedničke molitve i bratske razmjene, svako od tih tijela doći će do kolegijalnog oblikovanja pisanog mišljenja o stanju i potrebama biskupije.” Kada se počne približavati prirodni završetak biskupova mandata, odlazeći biskup dužan je promicati prikladne trenutke zajedničkog razlučivanja, u oblicima koji će se, u svjetlu mjesnih okolnosti, pokazati najprikladnijima.

Ističe se važnost procesa razlučivanja u samim nuncijaturama jer nuncij mora konzultirati broj informatora koji će predstavljati bogatstvo i raznolikost Božjeg naroda. “Potrebno je konzultirati ne samo klerike, nego i što je moguće jednak broj redovnica i redovnika, vjernica laikinja i vjernika laika, nastojeći izbjeći opasnosti poput klerikalizma, politizacije ili polarizacije stavova te utjecaja obiteljske, plemenske ili etničke naravi. Među informatorima poželjno je da bude primjeren broj žena i mladih, predstavnika crkvenih sveučilišta i fakulteta, predstavnika crkvenih zajednica i pokreta, osoba kojima se priznaju posebne karizme, siromašnih i marginaliziranih, članova autohtonih zajednica ili etničkih/jezičnih manjina.”

Naglašava se potreba revidiranja postupaka imenovanja biskupa od strane Dikasterija Rimske kurije (Dikasterij za evangelizaciju, Dikasterij za biskupe) kako bi metoda crkvenog razlučivanja sve više utjecala na njihov redoviti rad, u duhu Apostolske konstitucije Praedicate Evangelium. K tome, predlaže se osiguravanje oblika vrednovanja završenih postupaka odabira kandidata za biskupa koje se mora provoditi u redovitim intervalima kako bi se utvrdilo ispunjavaju li postupci odabira kandidata za biskupa standarde sinodalne i misionarske Crkve, potaknulo dijeljenje najboljih praksi i poduzele sve potrebne mjere. U tu svrhu može biti prikladno konzultirati reprezentativni uzorak onih koji su uključeni u proces (članovi lokalne Crkve, biskupi, osoblje apostolskog nuncija i nuncijature itd.).