Sakramenti
O sakramentima općenito
Sakramenti nam daju snagu za život. Oni su djelovanje Krista na naše duše. Oni su kanali ili rijeke koje istječu iz Kristova otvorenog boka po Marijinim rukama za nas. (popratni tekst uz grafiku o sakramentima iz Baltimorskog katekizma). U ovom serijalu o sakramentima namjera nam je pokazati teološke, disciplinske i liturgijske odredbe oko sakramenata Crkve. (usp. KKC 1113 – 1131)
Što su sakramenti?
Sakramenti su djelotvorni znakovi milosti koje je ustanovio Krist i povjerio Crkvi, po kojima nam se podjeljuje božanski život. Vidljivi obredi kojima se sakramenti slave označavaju i ostvaruju milosti vlastite svakom od njih. Sakramenti donose plod kod onih koji ih primaju s potrebnim raspoloženjem.
Ustanova sakramenata
U Crkvi ima sedam sakramenata: krst, potvrda ili krizma, euharistija, pokora, bolesničko pomazanje, sveti red i ženidba. Sav se liturgijski život Crkve kreće oko euharistijske žrtve i sakramenata. Držeći se naučavanja Svetoga pisma, apostolskih predaja i jednodušna mišljenja Otaca, Crkva ispovijeda da je sve sakramente Novoga zakona ustanovio Gospodin naš Isus Krist.
Svrha je sakramenata posvećivanje ljudi, izgrađivanje tijela Kristova i iskazivanje štovanja Bogu, a kao znakovi služe i za poučavanje.
Sakramenti u životu Crkve
Krist je poslao apostole da „u njegovo ime propovijedaju obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima“ (Lk 24, 47). „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“ (Mt 28, 19). Poslanje krštavanja, dakle sakramentalno poslanje, uključeno je u poslanju naviještanja evanđelja jer se sakrament pripravlja riječju Božjom i vjerom koja je pristajanje uz tu riječ. Crkva u sakramentima djeluje kao „svećenička organski uređena zajednica“: po krštenju i potvrdi svećenički narod Božji biva osposobljen slaviti liturgiju; s druge strane neki vjernici, „zaodjenuti svetim redom, u Kristovo se ime postavljaju da Crkvu hrane Božjom riječju i milošću“. Tri sakramenta: krštenje, potvrda i sveti red, osim milosti podjeljuju sakramentalni biljeg ili „pečat“ po kojemu kršćanin sudjeluje u Kristovu svećeništvu i pripada Crkvi prema različitim stanjima i službama. To je suobličenje s Kristom i s Crkvom, ostvareno po Duhu, neizbrisivo: u kršćaninu ostaje zauvijek kao pozitivno raspoloženje za milost, kao obećanje i jamstvo božanske zaštite i kao poziv na bogoštovlje i služenje Crkvi. Ti se sakramenti stoga ne mogu ponoviti.
Koja je svrha sakramenata?
Svrha je sakramenata posvećivanje ljudi, izgrađivanje tijela Kristova i iskazivanje štovanja Bogu, a kao znakovi služe i za poučavanje. Vjeru ne samo da pretpostavljaju nego je riječima i stvarima hrane, jačaju i izražavaju; zato se i zovu sakramentima vjere. Vjera Crkve prethodi vjeri vjernika, koji je pozvan uz nju prionuti. Kad Crkva slavi sakramente, ispovijeda od apostola primljenu vjeru. Odatle stara izreka: „Lex orandi, lex credendi – Zakon moljenja jest zakon vjerovanja.“ Ako se dostojno slave u vjeri, sakramenti podjeljuju milost koju označavaju. Oni su učinkoviti jer u njima djeluje sam Krist: on krsti, on u sakramentima djeluje da udijeli milost koju sakrament označava. Otac uvijek uslišava molitvu Crkve svoga Sina koja, u epiklezi (zazivu Duha Svetoga) svakog sakramenta, izražava vjeru u moć Duha. Kao što vatra preobražava sve što dotakne, tako Duh Sveti preobražava u božanski život ono što je podložno njegovoj moći.
Kako sakramenti djeluju?
To je smisao tvrdnje Crkve: sakramenti djeluju ex opere operato (doslovno: „samim time što je čin izvršen“), tj. snagom Kristova djela spasenja izvršena jednom zauvijek. Iz toga proizlazi da „sakrament [...] nije ostvaren pravednošću čovjeka koji ga podjeljuje ili prima, nego Božjom moći“. Kad se koji sakrament slavi u skladu s nakanom Crkve, u njemu i po njemu djeluje moć Krista i njegova Duha, neovisno o osobnoj svetosti službenika.
Plodovi sakramenata
Ipak, plodovi sakramenata ovise i o raspoloženju onoga koji ih prima. Crkva tvrdi da su sakramenti Novoga saveza vjernicima nužni za spasenje. „Sakramentalna milost“ jest milost Duha Svetoga koju je darovao Krist i koja je vlastita svakom sakramentu. One koji ih primaju Duh ozdravlja i preobražava suobličavajući ih Sinu Božjemu. Plod je sakramentalna života to da Duh posinaštva pobožanstvenjuje vjernike, životno ih sjedinjavajući s jedinim Sinom, Spasiteljem.
Iz rubrike: Sakramenti
Sakramenti i nedostojni službenici (I. dio)
Ovisi li učinak sakramenata o moralnom življenju svećenika. Ovo pitanje prilično je staro, ali uvijek aktualno i iskače gotovo svaki put kada se dogodi pojedina sablazan gdje službenici Crkve (bivši ili aktualni) žive životom ispunjenim teškim i brojnim skandalima.
FOTO: Viđenje sv. Terezije Avilske gdje vidi kako dva đavla okružuju svećenika koji slavi sv. misu u smrtnom grijehu te snagu riječi pretvorbe koja se događa i tada.