Od Izbora do uzora

Od "Vjerujem u Boga Oca svemogućega" do "....uskrsnuće tijela i život vječni" cijeli je tekst Vjerovanja u kojem nam često mozak stane i jezik se zapetlja. Kako god bilo, vjerujemo ili se barem trudimo ili možda samo želimo vjerovati.

Na tom putu truda, želja i napora sveti nam svakako mogu pomoći. Pitanje je što ako ne tražimo pomoć i potporu nego samo rješenje. Tada to izgleda tako da položiš Svjetske književnosti moleći tri devetnice istovremeno. Iskreno, nikad nisam pokušavala na ovaj način, možda su me zato i prestigli, ali to mi se uvijek činilo kao bljutav način. Ne kažem da je loš, ali nije mi sjeo. Uvjerila sam se da je svecima njihov grob samo tiho sklonište, kako bi bilo sve po redu i da bismo se i mi mogli nadati da jednom možemo biti s njima. Ne kao posebni, već jedinstveni, svi sveti sa Svetim.

Sjećate li se kad sam pisala o svecu s kojim se nisam razumjela? Sada naslućujem i razlog toga. Sveci jednostavno vode dublje, žele nas bez maske jer oni znaju da je stvarno samo ono što je u istini. Nije problem u tome što oni uslišavaju molitve, ispunjavaju naše potrebe... Naprotiv, oni to jedva čekaju. Teškoće nastaju zbog kratkovidnosti našeg srca. Shvatila sam, dakle da sveci žele biti oni pomoću kojih ćemo preispitati vlastite uzore i izbore, raščistiti srce od suvišnog i moći živjeti autentično. Svi sveti rade, trče plaču, vesele se i žive s nama. Svjesni su da je život puno više od cijelog našeg zemaljskog iskustva, zato neprestano upućuju na Izvor.

Svetost nije utrka i nagrada. Svetost je put od Izbora do uzora kojim putujemo vjerujući Bogu Ocu svemogućemu, iščekujući uskrsnuće tijela i život vječni. Ostaje pitati se jesam li spremna i nadati se da će tvrdoglavost putem omekšati.