Papa u miru

U jednom intervjuu na Veliki petak 2005. godine, Joseph Ratzinger, tada još prefekt Kongregacija za nauk vjere, izjavljuje da je jedan pontifikat jedinstvena odgovornost koju daje Gospodin i koju samo Gospodin može i povući. Osam godina kasnije odjeknula je vijest o odreknuću Benedikta XVI. Ova gesta ostavila je bez riječi mnoge, također i Ratzingerove moćne kritičare i protivnike. Ovom papinom koraku mnogi su odali priznanje, a neki su u njemu naslućivali nova mjerila za razumijevanje papinstva i neku vrstu demistifikacije te službe. Povlačenje iz službe J. Ratzingera čini duboko ljudskim – smatrali su jedni. Ova papina odluka za bivšu njemačku kancelarku A. Merkel bila je povijesna odluka i veliki znak. Za teologa I. Raguža papino odreknuće je pak kristološko pozitivno otrežnjenje - tim činom papa pokazuje da Crkvu ne vodi papa čovjek nego Krist Bog. Teologkinja V. Kovač smatra ovu papinu gestu najprogresivnijim činom Benedikta XVI., nekom vrstom desakralizacije papinstva.

Odreknuće pod pritiskom

Neki su tada, a i sada tvrde, da je do odreknuća došlo pod nekom vrstom pritiska. Tako za riječkog nadbiskupa Matu upravo prenošenje vjere u sadašnjem svijetu možda je ključni razlog zbog kojega je Benedikt XVI. smatrao da se treba odreći papinske službe kako bi drugi papa, dajući papinskoj službi nove naglaske, mogao dati ono što on nije mogao. Riječki nadbiskup u miru Ivan, u ovoj papinoj gesti vidi veliko svjedočanstvo odgovornosti i proročki čin za samu Crkvu te drži da je to učinjeno pod pritiskom oslabljenih snaga samoga pape. Značajan je broj onih koji smatraju da je Benediktovo odreknuće rezultat jakih vanjskih pritisaka na njega. Takav pogled na papino odreknuće zastupa npr. kolumnist I. Šola a I. Raguž drži da je izvanjski pritisak moćne zapadnjačke bezbožne kulture u papi prouzročio „unutarnje raspuknuće“ koje je onda rezultiralo odreknućem.

Takve interpretacije odreknuća od papinske službe, Benedikt XVI. poricao je veća tad kao i 8 godina kasnije u razgovoru za jedne talijanske dnevne novine, rekavši da je odlukom da se povuče, kako tada tako i sada, potpuno zadovoljan. „Bila je teška odluka, ali mirno sam je primio i smatram da sam dobro postupio. Neki su tvrdili da sam se povukao zbog komplota homoseksualnog lobija u Crkvi, neki su pak tvrdili da je to bilo zbog slučaja R. Williamsona… Očito da nisu htjeli vjerovati u svjesno i slobodno donesenu moju odluku. Moja je savjest čista“ – izjavio je papa emeritus. I u knjizi „Posljednji razgovori…“ J. Ratzinger odbacuje piče o nekakvim pritiscima. „I da je bilo ikakvih pritisaka ne bih dopustio da utječu na moje odluke“ – izjavit će on.

Ako po riječima samog pape u miru nije bilo nekih grubih pritisaka na njega sa strane, je li razlog povlačenja bila papina psihofizička iscrpljenost, kako to neki sugeriraju? Odlučio se za odreknuće službe u trenutku kad je bio siguran da njegovo služenje neće moći izvršavati s nužnom snagom? No činjenica je, Benediktov post-pontifikat trajao je 10 godina, dulje nego li njegov pontifikat! Doživio je 95. godinu, najdulje živući papa! Nadalje bio je sve do svoje smrtne ure zadivljujuće lucidan, jasna i bistra uma. Desetak dana prije preminuća poslao je jedno pismo kardinalu W. Kasperu u svezi nekog pogovora Kasperove knjige. Nije li Benedikt XVI. mogao i trebao ostati na Petrovoj katedri do kraja života? - pitanja su na koje sada nemamo odgovore.

Papa emeritus

Nakon odreknuća od papinske službe bilo je govora da će se papa emeritus posvetiti kontemplativnom životu i izbjegavati javnost kako crkvenu tako i sekularnu. Istine radi, valja reći da nigdje nisam našao pisani tekst koji bi sadržavao papinu izjavu u tom smislu. Papa emeritus se i dalje odijevao u bijelu reveredu, primao posjete i dopuštao da ga se oslovljava „sveti oče“, što mnogima nije bilo pravo. Držalo se da papa emeritus želi šutjeti, no on je govorio. U knjizi „Posljednji razgovori…“ (2016.) komentirao je događaje prošlosti, ali je bilo također njegovih očitovanja koja su djelovala kao ciljane teološke i crkveno-političke intervencije.

Dok je biskupska sinoda o obitelji raspravljala o jednom fleksibilnijem ophođenju s rastavljanima i ponovno oženjenima/udanima, u Ratzingerovim se „Sabranim djelima“ pojavio retuširani članak o teologiji braka koji tu mogućnost isključuje. Kad je Amazona-sinoda diskutirala o „viri probati“ da bi se suočilo s problemom manjka svećenika, u jednoj od kardinala R. Sarah izdanoj knjizi papa se emeritus očitovao za celibatarni oblik svećeničkog života.

Dok jedni plješću Ratzingerovu odreknuću od papine službe, drugi smatraju da je to udar na crkvenu tradiciju. G. L. kardinal Mueller, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, autor jednog fundamentalnog djela o papinstvu, nedavno je očitovao slutnju da Benedikt XVI. svoju odluku o odreknuću pred 10 godina, teološki i crkveno-pravno nije do kraja domislio. Naziv „papa emeritus“ nema teološku podlogu - tvrdi kardinal. Dosadašnji nacrti crkveno-pravnog reguliranja statusa pape, nisu ponudili zadovoljavajuća rješenja. Takvi su pokušaji pravnog reguliranja statusa jednog pape emeritusa osuđeni na neuspjeh jer kohabitacija nekadašnjeg i sada službujućeg pape protuslovi srži papinstva! Bit papinstva sastoji se u tome da garantira jedinstvo svih biskupa i svih vjernika. Samo službujući papa u svojoj osobi reprezentira svu Crkvu kao njezina vidljiva glava. Papinstvo nije usporedivo sa službom jednog kralja, predsjednika države ili s ulogom poglavara drugih religijskih zajednica.

Što se tiče odreknuća 2013. godine, kardinal Mueller drži da treba respektirati taj papin korak, ali iz tog čina ne mogu se izvlačiti opravdanja za uspostavu jednog reguliranog odreknuća od papinske službe iz subjektivnih razloga. Iako je Benedikt XVI. bio izvrstan teolog, njegov korak ne smije voditi k mijenjanju biti papinstva kroz odreknuće. Uvijek može biti samo jedan papa koji je u svojoj osobi vidljivi princip i temelj jedinstva i sakramentalnog zajedništva svih partikularnih Crkava. Iako je Benedikt XVI. svojim odreknućem od papinske službe u Crkvi pokrenuo raspravu o statusu pape emeritusa, on u trajnom sjećanju Crkve neće ostati prvenstveno po odreknuću nego po njegovom cjelokupnom velebnom teološkom djelu. A to djelo nije tema ovog osvrta.