Piljdak: tajna staroga stupa

Otkad postoje civilizacije, ljudi su podizali stupove, ili više njih na jednom mjestu. To je tradicija koja seže još u pretpovijesno doba, a održala se, praktički, do danas i učinila stup jednim od osnovnih arhitektonskih elemenata. Stupovi se i danas postavljaju samostalno ili u sklopu neke složenije građevine.

Jedan vrlo jednostavan, oko tri metra visok stup, nalazi se nedaleko od Brod Moravica na raskršću puteva koji vode u tri obližnja sela. Stup je zidan kamenom, bez podnožja, izgleda na živoj stijeni. Kvadratnog je presjeka, sa stranicom od 100 cm. Na visini od 180 cm ima slabo istaknuti vijenac, a nad njim je uži dio veličine 90 x 90 x 115 cm. U njemu su s tri strane (prema sjeveru, istoku i zapadu) četvrtaste niše dimenzija 32 x 52 x 25 cm. Stup završava okruglom kamenom pločom od jednog komada, promjera 147 cm (ranije vjerojatno 150 cm) i debljine 7-8 cm. Ploča je jako erodirana, ali je stup dosta dobro očuvala od atmosferskih utjecaja pa se još vide ostaci žbuke, osobito na njegovu gornjem dijelu. Ni na stupu ni u blizini danas nema nikakva natpisa. Očito je da stup nema umjetničke vrijednosti već je zanimljiv u kulturološkom i povijesnom smislu.

U stručnoj literaturi ima nešto zapisa o stupu, počevši od monografije Gorski kotarˮ iz 1981. Uzgred se spominje u nekoliko knjiga, a i sama sam o njemu napisala veći tekst objavljen 2009. u ‟Sušačkoj revijiˮ. Baš zato što se o njemu tako malo zna, stup oduvijek intrigira ljude. Međutim, s obzirom na nedostatak pouzdanih podataka, moramo se osloniti na samu građevinu pa iz nje iščitati što je više moguće.

U narodu je stup poznat pod imenom piljdak. Otkud to neobično ime? Naziv dolazi od termina pil, koji se razvio iz njemačkog naziva za sliku das Bild, rabi i za nekadašnje signalne stupove i za ‟svete slikeˮ odnosno stupove s kipovima svetaca postavljenim na vrhu i/ili sa strana. Ovakve spomenike poznaju Hrvati, ali i Mađari, Nijemci, Austrijanci, Česi i Poljaci. Riječ piljdak bila bi onda umanjenica od riječi pil/pila.

Druga enigma – koja baš muči i mještane i turiste – je namjena stupa. O njoj postoji više teorija, sve jedna zanimljivija od druge. Većina autora smatra da je piljdak bio dio fortifikacijskog sustava koji su Zrinski podigli za obranu od Turaka koji su poslije Krbavske bitke neprekidno provaljivali u Gorski kotar i strahovito ga opustošili. Kako bi zaštitili svoje posjede, Zrinski su tu u 16. i 17. st. sagradili niz obrambenih kula i u njih smjestili naoružane posade koje su trebale danonoćno pratiti kretanje turskih jedinica i njihovo približavanje javiti paljenjem vatre i puhanjem u rog. Kad bi posada druge kule vidjela signal i ona bi javljala opasnost. Tako je vijest o dolasku Turaka munjevito putovala, što je stanovništvu dalo vremena da se spasi bijegom. Dvije takve kule su još sačuvane u brodmoravičkom kraju, obje danas prenamijenjene u crkvene zvonike. Piljdak je pozicioniran upravo između tih dviju nekadašnjih, prilično udaljenih, kula pa se može pretpostaviti da se na njegovoj ravnoj kamenoj ‟kapiˮ također palila signalna vatra.

Ima autora koji smatraju da je piljdak bio prvenstveno sakralno obilježje te da su u nišama prvotno stajali sakralni predmeti ili su niše bile oslikane sakralnim motivima. Za to nemamo nikakvih dokaza, ali je očito da su graditelji niše nečemu namijenili jer ih inače ne bi ni izradili. Jedan autor tvrdi da su služile odlaganju poruka i pisama pa bi piljdak, po tome, bio ‟poštanski stupˮ. Postoji i teorija da je postavljen kao protumjera okupljanju vještica i drugih zlih sila za koje se zna da baš vole raskršća. A budući da je podjednako udaljen od svih okolnih naselja, smatraju neki, to je zasigurno bilo mjesto okupljanja ljudi, suđenja i kažnjavanja prekršitelja. Po njima je piljdak bio stup sramote za zločince, kradljivce, vojne dezertere i žene preljubnice. (Preljubnike ne spominju.)

I, konačno, moguće je da je piljdak podignut kao zavjet ili zahvala za preboljenje kužnih epidemija kojih nije manjkalo. Slični jednostavni stupovi česti su u susjednoj Sloveniji, a zovu ih kužna znamenja. Kako je u blizini piljdaka već početkom 1640. podignuta zavjetna crkva sv. Roka, očito je da se kuga približila naseljima. Stoga je moguće da je i piljdak svojevrsni kužni znamen.

Starost piljdaka također je nepoznata pa je možemo samo procijeniti na više stoljeća. Tijekom toga je razdoblja višekratno popravljan jer inače ne bi ni stigao do nas. Iako ne znamo majstore koji su na njemu radili i one koji su ga popravljali, možemo, po jednostavnosti i robustnosti stupa, zaključiti da se radilo o domaćim majstorima klesarima odnosno zidarima.

Današnje stanje stupa je loše jer je zadnji put građevinski saniran 1981. povodom proslave petstote obljetnice prvog spominjanja Brod Moravica u ispravama Matije Korvina. U međuvremenu je bilo neobičnih pa i suludih prijedloga kako bi se stup danas mogao iskoristiti, što, srećom, nije realizirano.

Međutim, piljdak i dalje propada zbog oštre goranske klime. Stoga bi ga trebalo restaurirati, ali, ovaj put, u skladu s propisima struke. Dok se to ne dogodi, ostaje nam da i dalje razmišljamo o svrsi podizanja piljdaka i svim mogućim (i nemogućim) namjenama koje je tijekom stoljeća preživio.

I što reći na kraju. Možda samo: jedan stari stup, a toliko pitanja...