Reportaža
Potpuni oprost u svetoj jubilejskoj godini
Pridržavajući se duhovnih, sakramentalnih i molitvenih uvjeta (tzv. uobičajenih uvjeta za oproste), vjernici će sigurno moći ponavljati posjete jubilejskim mjestima tijekom Svete godine i tako će svaki put, pa čak i svakodnevno, dobiti potpuni oprost. Oproste možemo dobiti za sebe, ali Crkva dopušta da ih možemo darovati i dušama u čistilištu.
Ovim tekstom želimo potaknuti sve da upoznaju blago oprosta koje posjeduje Crkva te da se u jubilejskoj godini ovim izvanrednim sredstvima postigne oslobođenje mnogih duša iz čistilišta, naših bližnjih koji su već prešli u vječnost. Foto: Vatican Media
Što su vremenite kazne za grijehe?
Vremenitu kaznu za grijehe najzornije nam može prikazati biblijski tekst o kralju Davidu i proroku Natanu. David je sagriješio s Urijinom ženom, a Uriju dao ubiti u boju. Prorok Natan, koji je došao pred kralja, prekorio ga je za njegov grijeh i prorekao mu kaznu: „Neće se nikada odmaći mač od tvoje kuće.“ David se pokajao i rekao: „Sagriješih Gospodu.“ Natan mu je odgovorio: „I Gospod je tebi oprostio tvoj grijeh. Nećeš umrijeti. Ali umrijet će sin koji ti se rodio.“ (2. Kraljevima 11) Davidu je grijeh bio oprošten, ali mu nije bila oproštena kazna za njega.
Oprost je Božje milosrđe
U buli ovogodišnjeg Jubileja papa Franjo nam piše: "Oprost nam, naime, omogućuje otkriti koliko je Božje milosrđe bezgranično. Nije slučajno što se u davna vremena pojam milosrđe slobodno zamjenjivalo pojmom oprost, upravo zato što se njime želi izraziti punina Božjeg oprosta, koja ne poznaje granice." Zatim nastavlja: "Sakrament pokore jamči nam da Bog briše naše grijehe. No, kao što znamo iz vlastita iskustva, grijeh ostavlja trag, ima posljedice: ne samo vanjske, u smislu posljedica počinjenog zla, već i unutarnje, u smislu da 'svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilište'. U našem slabom i zlu sklonom čovještvu ostaju, dakle, posljedice grijeha. One se uklanjaju oprostima, opet zahvaljujući Kristovoj milosti, koja je, kao što je napisao sveti Pavao VI. […] Iskustvo oproštenja neizbježno otvara srce i um praštanju. Praštanje ne mijenja prošlost, ne može promijeniti ono što se već dogodilo. Ipak, praštanje nam može omogućiti da promijenimo budućnost i živimo drukčije, bez zlopamćenja, mržnje i osvete. Budućnost osvijetljena praštanjem omogućuje nam tumačiti prošlost drukčijim, vedrijim očima, iako vlažnima od suza."
Kako oprosti djeluju?
Na ispovijedi Isus nam oprašta grijehe i vječne kazne ako smo ih smrtnim grijehom zaslužili. Oprašta nam i dio vremenitih kazni koje bismo morali pretrpjeti na zemlji ili u čistilištu za grijehe, ali ne oprašta nam sve vremenite kazne. Crkvi je dao vlast da i izvan ispovijedi oprašta vremenite kazne za grijehe koji su već oprošteni. Isus je rekao apostolima: Što god razriješite na zemlji, bit će razriješeno i na nebesima. Vremenite kazne za grijehe koji su već oprošteni, Crkva oprašta oprostima. Pravednom Bogu, koji za svaki grijeh traži zadovoljštinu, daje naknadu iz Isusove zadovoljštine, koji je na križu zadovoljio za sve grijehe, i iz zasluga Blažene Djevice Marije i svetaca.
Potpunim oprostom Crkva nam oprašta sve vremenite kazne. Može ga primiti samo onaj tko je bez ijednog, pa i maloga grijeha. Potpuni je oprost, na primjer, jubilarni oprost, porcijunkulski, oprost na smrtnom času itd. Nepotpunim ili djelomičnim oprostom Crkva nam oprašta dio vremenitih kazni. Koliko je to, zna samo sveznajući Bog. Oproste možemo dobiti za sebe. Crkva dopušta da ih možemo darovati i dušama u čistilištu koje ne mogu pomoći same sebi.
Što je potrebno da dobijemo oproste
Kako bismo dobili oproste, moramo imati nakanu da ih želimo primiti. Moramo biti u posvećujućoj milosti (bez smrtnoga grijeha, bez navezanosti na lake grijehe), bar onda kad obavljamo za njih propisano dobro djelo. Izvršiti moramo sva dobra djela koja je Crkva propisala za oprost. Takva propisana djela jesu: izmoliti koju molitvu, obaviti ispovijed i primiti sv. pričest, moliti na nakanu Sv. Oca. Ponekad moramo pohoditi koju crkvu, postiti ili dati milostinju siromahu. Potpune oproste Crkva često podjeljuje uz uobičajene uvjete. To su: ispovijed (ako je potrebna), pričest, molitva na nakanu pape te djelo koje treba izvršiti. Ako nije drukčije propisano, dosta je izmoliti jedanput Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu. Kako bi dobio potpuni oprost, ne mora posebno ići na ispovijed onaj tko se primjerice ispovijeda svakih četrnaest dana i gotovo svaki dan prima pričest.
Jubilejski oprosti u redovnom jubileju 2025. godine
Također, prigodom redovnog Jubileja 2025. godine, voljom pape Franje, „Dvor milosrđa”, tj. Apostolska pokorničarna, čija je zadaća raspolagati svime onime što se tiče davanja i korištenja oprosta, želeći ohrabriti duše vjernika da se ispune pobožnom željom za dobivanjem oprosta, koji se promatra kao dar milosti specifičan za svaku Svetu godinu, utvrđuje smjernice kako bi ih vjernici mogli iskoristiti za dobivanje i duhovno plodonosno prakticiranje jubilarnog oprosta (Spes non confundit, 23).
Svakodnevni jubilejski potpuni oprost može se postići na sljedeće načine:
1.) Svetim hodočašćima
- hodočašćem prema bilo kojem svetom jubilarnom mjestu i pobožnim sudjelovanjem na slavljima: svetoj misi ili na slavljima službe riječi; na liturgiji časova; na pobožnosti Križnog puta; mole krunicu na čast Blažene Djevice Marije; mole himan Akatistos; na pokorničkom slavlju, koje završava pojedinačnom ispovijedi pokornika
- hodočašćem u Rim – barem u jednu od četiri glavne papinske bazilike: svetog Petra u Vatikanu, sv. Ivana Lateranskog, svete Marije Velike, svetog Pavla izvan zidina
- hodočašćem u Svetu Zemlju – barem u jednu od tri bazilike: Svetoga groba u Jeruzalemu, Rođenja Isusova u Betlehemu, Navještenja u Nazaretu
- hodočašćem u druga crkvena područja: u katedralu ili druge crkve i sveta mjesta koje odredi mjesni ordinarij. Kod nas, u Riječkoj nadbiskupiji, to su katedrala sv. Vida, Svetište Majke Božje Trsatske i svetište Sveta Gora u Gorskom kotaru.
2.) Pobožnim posjetima svetim mjestima
- Jubilejska mjesta – Vjernici će također moći dobiti jubilejski oprost ako pojedinačno ili u skupini pobožno posjete bilo koje jubilejsko mjesto i tamo se u prikladnom vremenu uključe u euharistijsko klanjanje i meditaciju, a koje će se zaključiti s molitvom Oče naš, ispoviješću vjere u bilo kojem legitimnom obliku i zazivom Mariji, Majci Božjoj.
U posebnoj prigodi Jubilarne godine, uz navedena znamenita hodočasnička mjesta, pod istim će se uvjetima moći posjetiti i druga svetišta:
- u Rimu: bazilika Svetoga Križa jeruzalemskog, bazilika svetoga Lovre, bazilika svetoga Sebastijana (pobožni posjet nazvan pobožnošću sedam crkava, tako drag svetom Filipu Neriju, toplo se preporučuje), svetište Divino amore, crkva Duha Svetoga in Sassia, crkva svetog Pavla alle Tre fontane (mjesto mučeništva Apostola), kršćanske katakombe; crkve Jubilarnih puteva posvećene Iter Europaeumu i crkve posvećene zaštitnicama Europe i crkvenim naučiteljicama (bazilika Santa Maria sopra Minerva, crkva svete Brigite Campo de’ Fiori, crkva Santa Maria della Vittoria, crkva Trinità dei Monti, bazilika svete Cecilije in Trastevere, bazilika svetog Augustina in Campo Marzio)
- na drugim mjestima u svijetu: dvije papinske bazilike minor u Asizu, svetoga Franje i svete Marije od Anđela; papinska bazilika Gospe od Loreta, Gospe od Pompeja, svetoga Antuna Padovanskog; svaka manja bazilika, katedrala, konkatedrala, marijansko svetište kao i, za dobrobit vjernika, svaka istaknuta zborna crkva ili svetište koje može odrediti svaki biskup, kao i nacionalna ili međunarodna svetišta, kako su to odredile biskupske konferencije
- za one koji ne mogu hodočastiti: istinski raskajani vjernici koji iz ozbiljnih razloga neće moći sudjelovati u svečanim slavljima, hodočašćima i pobožnim pohodima (kao što su prije svega klauzurne redovnice i redovnici, starije osobe, bolesni, zatvorenici, kao i oni koji u bolnici ili na drugim mjestima stalno skrbe o bolesnicima) mogu zadobiti jubilarni oprost pod istim uvjetima ako, sjedinjeni u duhu s prisutnim vjernicima, osobito u trenutcima u kojima se riječi Vrhovnog svećenika ili dijecezanskih biskupa prenose putem sredstava komunikacije, izmole Oče naš, ispovijest vjere u bilo kojem obliku u svom domu ili gdje god se nalazili (npr. u samostanskoj kapeli, bolnici, staračkom domu, zatvoru…) i druge odobrene molitve u skladu sa svrhama Svete godine, prinoseći svoje patnje ili teškoće svojih života.
3.) Djelima milosrđa i pokore
- pobožnim sudjelovanjem u pučkim misijama, duhovnim vježbama ili tečajevima o tekstovima Drugoga vatikanskog sabora i Katekizmu Katoličke Crkve, koji bi se, po volji Svetoga Oca, trebali održavati u crkvama ili drugim prikladnim mjestima
- primjerenim izdvajanjem vremena za posjete svojim bližnjima koji su u potrebi ili teškoćama (bolesnici, zatvorenici, usamljene starije osobe, invalidi…), hodočasteći tako prema Kristu koji je prisutan u njima (v. Mt 25,34-36). Po uzoru i zapovijedi Kristovoj, vjernici su pozvani činiti djela milosrđa i ljubavi, osobito među onima kojima je to najpotrebnije. Točnije, neka ponovno otkriju tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti, bolesna i utamničenika pohoditi, zarobljenike i prognanike pomagati, mrtva pokopati (Misericordiae vultus, 15) te duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grešnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti (ibid.) Na poseban način u Svetoj godini pozvani smo postati opipljivi znakovi nade za mnogu braću i sestre koji žive u teškim uvjetima (Spes non confundit, 10): potpuni oprost na poseban je način povezan s djelima milosrđa i pokore, koje svjedoče o poduzetom obraćenju.
4.) Inicijativama koje na konkretan i velikodušan način provode pokornički duh koji je poput duše jubileja.
- ponovno otkrivanje vrijednosti petka: uzdržavanjem, barem na jedan dan (ne nužno petkom), od uzaludnih aktivnosti (stvarnih ili virtualnih, prenošenih putem medija i društvenih mreža), od suvišne konzumacije (primjerice postom ili prakticiranjem uzdržavanja prema normama Crkve ili biskupa)
- izdvajanjem novčanih iznosa za siromašne, podupiranjem vjerskih ili društvenih aktivnosti, osobito u korist obrane i zaštite te kvalitete života u svim njegovim fazama, napuštene djece, mladih ljudi u poteškoćama, starijih ljudi u potrebi ili usamljenih, migranata iz različitih zemalja
- posvećivanjem prikladnog dijela svog slobodnog vremena dobrovoljnim aktivnostima u korist zajednice ili drugim oblicima zalaganja.
Ne zaboravimo da uz ove izvanredne oproste možemo koristiti i one redovne koje nam Crkva daje, a možemo ih pronaći u Priručniku o oprostima.
Iz rubrike: Reportaža
Ako naša molitva ne postane djelotvorna ljubav, onda slabo molimo
Šezdesetak korisnika karitativnih ustanova podijelili su objed s nadbiskupom Matom Uzinićem u njegovu domu obilježavajući Svjetski dan siromaha.
