Sinodalni hod Zvona zvone
Prefiks 00 – na tragu Sinodalnog hoda
Riječki nadbiskup Mate Uzinić objavio je početkom prosinca odluku da se ubuduće u službenoj korespondenciji Riječke nadbiskupije neće koristiti počasni naslovi kao što su velečasni, don, prečasni, monsinjor, preuzvišeni i slično. Odlučio je da će se svećenici i djelatnici međusobno oslovljavati „kako je to uobičajeno u društvenoj zajednici kojoj pripadamo i razlikovati samo po stupnju reda i službe koju u ime Crkve vršimo“.
Nadbiskup u odluci dodaje i da se odriče korištenja biskupskog grba te da dokida obvezu postavljanja portreta nadbiskupa ordinarija u službene prostorije. U službenim prostorijama dovoljno je da bude križ i eventualno slika Marije, svetca zaštitnika ili portret pape. Ovu je odluku ipak, da bi se smirili uzburkani duhovi, slijedila i druga koja objašnjava da nadbiskupova odluka ne dokida i ne oduzima počasne titule te ne zabranjuje njihovo korištenje privatno ili u drugim situacijama. No jasna je njezina simbolična namjera.
„Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga, a da ne bi našlo odjeka u njihovom srcu.“ (GS1)
Odluka je to koja dosljedno nastavlja sinodalni hod Crkve u suvremenom društvu. Crkve koja se ne hvasta titulama, Crkve koja nije iznad naroda nego suputnik i supatnik suvremenog čovjeka, kako je to već istaknuo Drugi Vatikanski sabor. Čitamo to u Konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu, latinski naslovljenoj „Gaudium et spes“, u prijevodu „Radost i nada“. Tim riječima i započinje tekst dokumenta: „Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe jesu radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, te nema ničega uistinu ljudskoga, a da ne bi našlo odjeka u njihovom srcu.“ Da bi se prešlo s riječi na djela, potrebne su i ovakve, makar simbolične odluke.
Odluka nadbiskupa Uzinića dobrodošla je i nama koji radimo novinarske poslove. Novinarstvo oduvijek muku muči s tituliranjem. U medijima jednostavno nema mjesta za navođenje svih naslova, predslova, prefiksa i titula. Oni opterećuju tekst, ruše ritam razgovora, zauzimaju puno prostora u potpisivanju govornika. Stoga ova odluka nadbiskupa Uzinića olakšava posao i nama koji pišemo i izvješćujemo o događanjima u našoj mjesni Crkvi.
I Zvona će se stoga rado prikloniti toj odluci i ubuduće neće navoditi počasne titule svećenika kao što su velečasni, don, prečasni, monsinjor, preuzvišeni. Dodat ćemo tome i pojednostavljeno znanstveno tituliranje. Doktore znanosti označavat ćemo samo prefiksom „dr“. U kakvoj je osoba točno akademskoj službi, „izv., prof., doc. …“, uglavnom je manje bitno za čitatelje. Ako je važno da osoba govori kao sveučilišni profesor, to će jasno pisati u predstavljanju.
Dakle „Prefiks 00“ radni je naziv novog načina tituliranja i ispisivanja kratica ispred imena osoba o kojima možete čitati u svom omiljenom mjesečniku. Jednako vrijedi i za autore tekstova. Povratak je to novinarskoj tradiciji u kojoj u pravilu nema prostora za prefikse ispred imena osoba.
Kada prelistate ovaj broj Zvona, vidjet ćete da donosimo još promjena u sadržaju koji vam nudimo. Od onih vidljivih grafičkih, do promjena koje bi sadržajem mogle obogatiti vjernički život. Tako u ovome broju možete pročitati promišljanja o nedavno preminulom papi u miru Benediktu XVI. i njegovoj ostavštini, ali i vidjeti kako djelima, ne samo riječima, biti Crkva koja hoda u zajedništvu sa svijetom. U Sinodalnom hodu.
O Papi emeritusu govore s. Marta Carti, Ivan Stošić i Richard Pavlić.
Iz rubrike: Sinodalni hod
Mir čovječanstvu
Papa nam govori kao što bi nam govorio kakav psihoterapeut na terapiji: nismo tu da bismo mijenjali druge nego da promijenimo sebe. A mijenjati sebe, mijenjati Crkvu kako bi što vjerodostojnije nasljedovala Krista i svjedočila evanđelje svijetu, cilj je sinodalnosti i sinodalnog hoda.
Iz rubrike: Zvona zvone
Mir čovječanstvu
Papa nam govori kao što bi nam govorio kakav psihoterapeut na terapiji: nismo tu da bismo mijenjali druge nego da promijenimo sebe. A mijenjati sebe, mijenjati Crkvu kako bi što vjerodostojnije nasljedovala Krista i svjedočila evanđelje svijetu, cilj je sinodalnosti i sinodalnog hoda.