Procesija

Ove će godine središnja misa proslave zaštitnika Riječke nadbiskupije i grada Rijeke biti slavljena u 10.00 sati ujutro. Glavna je to novost ovogodišnjeg programa Dana sv. Vida s obzirom na desetljeća prakse u kojoj je svetkovina sv. Vida bila slavljena u večernjim satima. Novost svakako jest, ali iznenađenje i nije toliko. S obzirom da je 15. lipnja subota, a baš te večeri Hrvatska igra prvu utakmicu na ovogodišnjem nogometnom Euru i to protiv uvijek jake Španjolske, odluka se čini zapravo posve logičnom.

Pored toga, mogli bi reći da je proslavu svetkovine i blagdana i bolje započeti misom u jutarnjim satima. To je i vjernicima i svećenicima jednostavno – praktičnije. Pogledajmo samo iskustvo nedjeljnih misa, uvijek je više ljudi u jutarnjim satima, u manjim sredinama navečer se niti ne slavi. Naravno, svetkovina svetog Vida ne dolazi uvijek neradnim danom. Vidjet ćemo kakva će biti odluka organizatora sljedećih godina.

Još jedna novost u odnosu na uobičajeno od do prije samo nekoliko godina je tradicionalna procesija uoči mise proslave zaštitnika grada i nadbiskupije. Posljednjih se godina njezina ruta uvelike mijenjala i smanjivala. Od polusatnog hoda cijelim Korzom, s neizbježnim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom, do kratkog ophoda nakon mise, kako smo vidjeli prošle godine, do Assunte pa Užarskom natrag u katedralu. Dijelom su na to utjecale „korona godine“ kada nije bilo mjesta masovnim okupljanjima pa se i broj vjernika koji sudjeluju na misi smanjio, dijelom je za to kriv novi nadbiskup koji u tome nije našao plodove zajedništva koje je tražio, ali najviše odgovornosti ipak snose građani Rijeke i još više vjernici nadbiskupije, jer nisu samo Riječani pozvani sudjelovati na misi zaštitnika Riječke nadbiskupije.

Zapravo je pitanje koliko je, unatoč dva desetljeća prakse, procesija Korzom uoči svečane mise svetkovine sv. Vida zaista bila opće prihvaćena od svih građana Rijeke. Iako su te procesije do prije nekoliko godina bile zaista impresivne, ne možemo reći da je baš cijela Rijeka zdušno sudjelovala u tome. Oduvijek su sudionici procesije upućivali progovore na one koji ne sudjeluju, na glazbu iz kafića, dobacivanja i prikriveno ometanje procesije. Na kraju teško je reći jesu li Riječani otjerali procesiju s Korza, ili su vjernici, predvođeni nadbiskupom Uzinićem sami shvatili da za tako nešto nema potrebe?

Možemo reći da liturgijske procesije ulicama grada jesu anakroni relikt prošlosti, jednog svijeta koji više ne postoji. Kršćanske procesije, poznate još iz Konstantinova vremena, svoje su korijenje nalazile u drugim običajima i kultovima. U kršćanstvu su dobile mistični i teološki smisao simboličnog hodočašća koje podsjeća da su svi vjernici u ovozemaljskom životu na putu prema vječnom sjedinjenju s Bogom. No, procesije su uvijek imale i sociološku dimenziju pokazivanja i javnog svjedočenja vjere, zajedništva pa i brojnosti vjernika.

U nas su bile zabranjivane u vrijeme komunizma, zatim s velikim oduševljenjem opet prihvaćene s demokratskim promjenama 90-ih godina te nastavile još snažnije potaknute podjelama na „naše“ i „njihove“ s početka 21. stoljeća, kada je trebalo pokazati brojnost onima koji nisu katolici. No i ta je polarizacija prošla i današnje društvo sve je više indiferentno prema raznim povorkama, marševima i procesijama. U Rijeci je vjerojatno jedina još zanimljiva - karnevalska povorka. Pobožne procesije danas su značajne samo u krajevima kojima u kojima su doista ukorijenjene u način života i tradiciju. Više u južnim i istočnim krajevima Hrvatske, u nas na sjevernom Primorju manje.  

Kako sada stvari stoje, sudbina je riječke procesije svetkovine sv. Vida biti sve kraća i kraća i sve više samozatajna. No, mjeri li se vjera u Boga jedne katoličke zajednice dužinom procesije ili odnosom prema svakom čovjeku koji i ne mora biti član te zajednice? Možda procesija i nije najbolji način javnog svjedočenja vjere u današnjem društvu. Možda je po tom pitanju bolji Caritas (nešto o tome donosimo i u ovome broju). Više od tradicije, koju svakako treba cijeniti i poštovati, važno je ono što činimo bližnjemu.

Danijel Delonga

urednik.zvona@ri-nadbiskupija.hr