Sakramenti

Sakramenti i nedostojni službenici (I. dio)

Goran Žan Lebović Casalonga
18.10.2024.

Ovisi li učinak sakramenata o moralnom življenju svećenika. Ovo pitanje prilično je staro, ali uvijek aktualno i iskače gotovo svaki put kada se dogodi pojedina sablazan gdje službenici Crkve (bivši ili aktualni) žive životom ispunjenim teškim i brojnim skandalima. 

FOTO: Viđenje sv. Terezije Avilske gdje vidi kako dva đavla okružuju svećenika koji slavi sv. misu u smrtnom grijehu te snagu riječi pretvorbe koja se događa i tada.

Sakramenti i nedostojni službenici (I. dio) » naslovna

U proteklom smo broju izložili da je Bog tvorac i djelitelj sakramentalne milosti te uzdignuće čovječje naravi koje se po sakramentima događa. U ovom broju razmotrit ćemo nedostojne službenike sakramenata te djelovanje sakramenata s obzirom na njihovu nedostojnost.

Nedostojni službenici prema sv. Tomi Akvinskom

Ovo pitanje prilično je staro, ali uvijek aktualno i iskače gotovo svaki put kada se dogodi pojedina sablazan gdje službenici Crkve (bivši ili aktualni) žive životom ispunjenim teškim i brojnim skandalima. Nekako se uvijek uvlači sumnja u vjernike, ovisi li učinak sakramenata koje su od njih primili o njihovu moralnom življenju. To pitanje postavljalo se otprije, a zabludu da učinci sakramenata ovise o stanju čovjeka naučavali su već krivovjerci donatisti, a kasnije valdezi, sljedbenici Petra Valdesa, koji su prilikom pristupanja u puno zajedništvo Katoličke Crkve morali ispovjediti da vjeruju i u one sakramente koje podjeljuju svećenici grešnici. U Sumi protiv pogana, knjiga IV., poglavlje 77., anđeoski naučitelj sv. Toma Akvinski obrađuje ovu stvarnost pod nazivom Zli službenici mogu dijeliti sakramente. On upravo djelitelje sakramenata koji ne provode život u skladu sa svojim staležom naziva zlim službenicima te su stoga za sv. Tomu Akvinskoga takvi službenici oni koje bismo nazivali u pravom smislu – nedostojnima.

Nitko ne može dijeliti sakramente, koliko god bio dobar, ako ne primi vlast podjeljivanja. No čovjekovoj dobroti suprotni su zloća i grijeh. Dakle ni grijeh onoga koji je primio vlast ne priječi da ne bi mogao podjeljivati sakramente.

Odnos sakramenta i vlasti reda

Sv. Toma kaže: „Iz prethodnih je razlaganja [o sakramentima pojedinačno op.a.] očito da službenici Crkve u primanju reda od Boga primaju neku moć da vjernicima dijele sakramente.“ Zatim slijedi sljedeće načelo: „Što stvar stekne posvećenjem, ostaje u njoj trajno; stoga se ništa što je jednom posvećeno ne posvećuje ponovno. Prema tome vlast reda u službenicima Crkve ostaje trajno. Dakle ne dokida se grijehom. Dakle i grešnici, i zli, mogu dijeliti crkvene sakramente, samo ako imaju red. […] Međutim ono što se vrši u sakramentima premašuje ljudsku sposobnost, kako je jasno iz prethodnoga [poglavlja op.a.]. Nitko dakle ne može dijeliti sakramente, koliko god bio dobar, ako ne primi vlast podjeljivanja. No čovjekovoj dobroti suprotni su zloća i grijeh. Dakle ni grijeh onoga koji je primio vlast ne priječi da ne bi mogao podjeljivati sakramente.“ Sv. Toma ukorjenjuje sveti red u Božje djelovanje te promatra svećenika kao posrednika koji nije tvorac već djelitelj Božjih otajstava.

Potvrda nauka sv. Tome u viđenju sv. Terezije Avilske

U mističnom životu Crkve sv. Terezija Avilska u svojoj autobiografiji Moj život donosi jednu epizodu koja potvrđuje navedeno: „Idući jednom na pričest vidjeh duševnim očima mnogo jasnije nego tjelesnim dva vraga sasvim gadna oblika. Pričini mi se da rozima obuhvaćaju grlo siromašna svećenika. A svoga Gospodina vidjeh u spomenutom Veličanstvu u njegovim rukama u hostiji, što mi ju je baš htio pružiti. Vidjeh jasno da su te ruke njega vrijeđale i upoznah da je ona duša u smrtnom grijehu. O Gospodine moj, kako je strašno gledati tvoju ljepotu među tako gadnim likovima! Oni su bili pred tobom tako preplašeni i prestravljeni te bi bili, čini se, rado pobjegli da si im ti dopustio da odu. To me tako smuti te ne znam kako sam se mogla pričestiti, i veoma se prestrašili jer pomislih, kad bi viđenje bilo od Boga, ne bi Njegovo Veličanstvo dopustilo da vidim zlo što je u onoj duši. Nato mi reče sam Gospodin, neka se molim za onoga svećenika. On je dopustio da ono vidim i da upoznam moć što je imaju riječi pretvorbe, te da Bog ne prestaje biti ondje, pa bio i najgori svećenik koji ih izgovara. Usto neka vidim njegovu veliku dobrotu, jer predaje se i u ruke svoga neprijatelja, a sve to za dobro moje i svih ljudi. Shvatih dobro da su svećenici kudikamo više dužni da budu dobri nego drugi; kako je strašno primati Presveti Sakrament nedostojno te koliko đavao gospodari duši kad je u smrtnom grijehu. To mi viđenje učini vrlo veliku korist i učini da spoznam što dugujem Bogu. Hvala mu dovijeka. Amen.“

Sakramenti nisu djelo čovjeka već se Bog služi čovjekom

Iz izloženoga vidimo da sv. Toma valjanost sakramenata sidri u Božjem djelovanju te da sakramenti ne gube svoju valjanost i temeljnu snagu zbog nedostojnih službenika. To potvrđuje i iskustvo sv. Terezije Avilske. U sljedećem nastavku razmotrit ćemo dalje ono što izlaže sv. Toma, ali i kakve učinke dobrota ili zloća imaju na one koji ih dijele i one koji ih primaju. Što to znači dijeliti sakramente dobro – kako kaže sv. Toma.

Iz rubrike: Sakramenti

Sakramenti i nedostojni službenici (I. dio) » naslovna

Sakramenti i nedostojni službenici (II. dio)

Goran Žan Lebović Casalonga
21.11.2024.

Obraćenje sv. Brune pred tijelom Diocrèsa (Vincenzo Carducci, 1630. g.) Raymond Diocrès, ugledni pariški profesor teologije, bio je, izvana sudeći, čestit i krepostan čovjek. Njegov je sprovod 1081. privukao stotine ožalošćenih, ali tijekom vlastitog sprovoda nakratko je uskrsnuo kako bi objavio da je bio „skroviti grešnik“ i da mu je Bog sudio i osudio ga na vječnu propast. Iako legendaran, ovaj je događaj navodno doveo sv. Brunu do povlačenja od svijeta i osnivanja kartuzijanaca.