Sakramenti
Sakramenti i nedostojni službenici (I. dio)
Ovisi li učinak sakramenata o moralnom življenju svećenika. Ovo pitanje prilično je staro, ali uvijek aktualno i iskače gotovo svaki put kada se dogodi pojedina sablazan gdje službenici Crkve (bivši ili aktualni) žive životom ispunjenim teškim i brojnim skandalima.
FOTO: Viđenje sv. Terezije Avilske gdje vidi kako dva đavla okružuju svećenika koji slavi sv. misu u smrtnom grijehu te snagu riječi pretvorbe koja se događa i tada.
U proteklom smo broju izložili da je Bog tvorac i djelitelj sakramentalne milosti te uzdignuće čovječje naravi koje se po sakramentima događa. U ovom broju razmotrit ćemo nedostojne službenike sakramenata te djelovanje sakramenata s obzirom na njihovu nedostojnost.
Nedostojni službenici prema sv. Tomi Akvinskom
Ovo pitanje prilično je staro, ali uvijek aktualno i iskače gotovo svaki put kada se dogodi pojedina sablazan gdje službenici Crkve (bivši ili aktualni) žive životom ispunjenim teškim i brojnim skandalima. Nekako se uvijek uvlači sumnja u vjernike, ovisi li učinak sakramenata koje su od njih primili o njihovu moralnom življenju. To pitanje postavljalo se otprije, a zabludu da učinci sakramenata ovise o stanju čovjeka naučavali su već krivovjerci donatisti, a kasnije valdezi, sljedbenici Petra Valdesa, koji su prilikom pristupanja u puno zajedništvo Katoličke Crkve morali ispovjediti da vjeruju i u one sakramente koje podjeljuju svećenici grešnici. U Sumi protiv pogana, knjiga IV., poglavlje 77., anđeoski naučitelj sv. Toma Akvinski obrađuje ovu stvarnost pod nazivom Zli službenici mogu dijeliti sakramente. On upravo djelitelje sakramenata koji ne provode život u skladu sa svojim staležom naziva zlim službenicima te su stoga za sv. Tomu Akvinskoga takvi službenici oni koje bismo nazivali u pravom smislu – nedostojnima.
Nitko ne može dijeliti sakramente, koliko god bio dobar, ako ne primi vlast podjeljivanja. No čovjekovoj dobroti suprotni su zloća i grijeh. Dakle ni grijeh onoga koji je primio vlast ne priječi da ne bi mogao podjeljivati sakramente.
Odnos sakramenta i vlasti reda
Sv. Toma kaže: „Iz prethodnih je razlaganja [o sakramentima pojedinačno op.a.] očito da službenici Crkve u primanju reda od Boga primaju neku moć da vjernicima dijele sakramente.“ Zatim slijedi sljedeće načelo: „Što stvar stekne posvećenjem, ostaje u njoj trajno; stoga se ništa što je jednom posvećeno ne posvećuje ponovno. Prema tome vlast reda u službenicima Crkve ostaje trajno. Dakle ne dokida se grijehom. Dakle i grešnici, i zli, mogu dijeliti crkvene sakramente, samo ako imaju red. […] Međutim ono što se vrši u sakramentima premašuje ljudsku sposobnost, kako je jasno iz prethodnoga [poglavlja op.a.]. Nitko dakle ne može dijeliti sakramente, koliko god bio dobar, ako ne primi vlast podjeljivanja. No čovjekovoj dobroti suprotni su zloća i grijeh. Dakle ni grijeh onoga koji je primio vlast ne priječi da ne bi mogao podjeljivati sakramente.“ Sv. Toma ukorjenjuje sveti red u Božje djelovanje te promatra svećenika kao posrednika koji nije tvorac već djelitelj Božjih otajstava.
Potvrda nauka sv. Tome u viđenju sv. Terezije Avilske
U mističnom životu Crkve sv. Terezija Avilska u svojoj autobiografiji Moj život donosi jednu epizodu koja potvrđuje navedeno: „Idući jednom na pričest vidjeh duševnim očima mnogo jasnije nego tjelesnim dva vraga sasvim gadna oblika. Pričini mi se da rozima obuhvaćaju grlo siromašna svećenika. A svoga Gospodina vidjeh u spomenutom Veličanstvu u njegovim rukama u hostiji, što mi ju je baš htio pružiti. Vidjeh jasno da su te ruke njega vrijeđale i upoznah da je ona duša u smrtnom grijehu. O Gospodine moj, kako je strašno gledati tvoju ljepotu među tako gadnim likovima! Oni su bili pred tobom tako preplašeni i prestravljeni te bi bili, čini se, rado pobjegli da si im ti dopustio da odu. To me tako smuti te ne znam kako sam se mogla pričestiti, i veoma se prestrašili jer pomislih, kad bi viđenje bilo od Boga, ne bi Njegovo Veličanstvo dopustilo da vidim zlo što je u onoj duši. Nato mi reče sam Gospodin, neka se molim za onoga svećenika. On je dopustio da ono vidim i da upoznam moć što je imaju riječi pretvorbe, te da Bog ne prestaje biti ondje, pa bio i najgori svećenik koji ih izgovara. Usto neka vidim njegovu veliku dobrotu, jer predaje se i u ruke svoga neprijatelja, a sve to za dobro moje i svih ljudi. Shvatih dobro da su svećenici kudikamo više dužni da budu dobri nego drugi; kako je strašno primati Presveti Sakrament nedostojno te koliko đavao gospodari duši kad je u smrtnom grijehu. To mi viđenje učini vrlo veliku korist i učini da spoznam što dugujem Bogu. Hvala mu dovijeka. Amen.“
Sakramenti nisu djelo čovjeka već se Bog služi čovjekom
Iz izloženoga vidimo da sv. Toma valjanost sakramenata sidri u Božjem djelovanju te da sakramenti ne gube svoju valjanost i temeljnu snagu zbog nedostojnih službenika. To potvrđuje i iskustvo sv. Terezije Avilske. U sljedećem nastavku razmotrit ćemo dalje ono što izlaže sv. Toma, ali i kakve učinke dobrota ili zloća imaju na one koji ih dijele i one koji ih primaju. Što to znači dijeliti sakramente dobro – kako kaže sv. Toma.
Iz rubrike: Sakramenti
Ozdravljenje željom
Crkva od najranijih vremena časti ostatke svetaca, ali nikada zato što bi kost, tkanina ili relikvijar posjedovali nekakvu vlastitu iscjeliteljsku energiju. Svetac zagovara, Crkva moli, relikvija može biti sredstvo, ali Bog daje milost.

