Sakramenti – Isusov dar za posvećenje ljudskog roda

Crkva – čuvarica sakramenata 

Prije Isusova Uzašašća na nebesa Isus daje tzv. veliko poslanje svojim učenicima: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.“ (Matej 28,19-20). Ovi bremeniti redci pokazuju narav Crkve – s jedne strane ona je trajna čuvarica božanskog pologa, s druge strane ona je trajno misijski usmjerena na spasenje ljudi. To poslanje uključuje i zadatak da uz naviještanje Radosne vijesti – evanđelja, postoji zadaća posvećivanja i naučavanja te je iz toga vidljivo da je Krist Gospodin Crkvi dao pravo i odgovornost da posvećuje i odgaja ljudski rod, ali i obećanje da će biti s njom do svršetka svijeta.

Crkva – milosna Majka hraniteljica          

Sv. Ivan XXIII. tu nam dimenziju Crkve opisuje na početku svoje enciklike Mater et Magistra: „Majka i Učiteljica naroda, Katolička Crkva, ustanovljena je od Krista Isusa zato da svi koji, u tijeku vjekova, dođu u njezino krilo i zagrljaj, nađu spas i puninu izvrsnijega života. Toj je Crkvi, 'stupu i podlozi istine' (1 Tim 3, 15), njezin presveti Osnivač povjerio dvostruku zadaću: da mu rađa djecu i da rođene uči i vodi majčinskom se providnošću brinući za život pojedinaca i naroda, život čije je uzvišeno dostojanstvo imala uvijek u najvišoj cijeni i budno ga čuvala.“ Stoga Zakonik kanonskoga prava, koji uređuje život u samoj Crkvi, kaže da su: „Sakramenti Novoga zavjeta, ustanovljeni od Krista Gospodina i povjereni Crkvi, kao čini Krista i Crkve“ te da se njima „iskazuje štovanje Bogu i ostvaruje posvećenje ljudi“. Zato ih „i posvećeni službenici i ostali vjernici moraju slaviti s najvećim poštovanjem i s dužnom pažljivošću“ (usp. kan. 840). Isto tako Zakonik navodi „da su sakramenti isti za svu Crkvu i da pripadaju božanskom pokladu“ te da „samo vrhovna crkvena vlast odobrava ili određuje što se zahtijeva za njihovu valjanost“ te da oni koji imaju vlast „određuju što se odnosi na njihovo dopušteno slavljenje, podjeljivanje i primanje kao i na red koji treba da se obdržava u njihovu slavljenju“ (usp. kan 841).

Krštenje – temeljni sakrament koji nas čini članovima Crkve

 Krštenje, vrata života i kraljevstva, temeljni je sakrament vjere po kojem se ljudi pritjelovljuju u jednu Kristovu Crkvu, koja postoji u Katoličkoj Crkvi kojom upravlja Petrov nasljednik i biskupi u zajedništvu s njime. Samim time ispunjava se Gospodnja zapovijed da se svi ljudi krste, tj. da pristupe kupelji preporođenja te da budu poučeni u svemu što je potrebno za život vječni, ali i ostvare svetost koja se sastoji u rastu u našoj sličnosti sa Sinom, kako navodi Sveto pismo: „Dok svi ne dospijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove.” (Efežanima 4,13). Također putem sakramenata svaki čovjek rastom u zrelosti i čovještvu ostvaruje konačnu svrhu svoje vjere, a to je spasenje duše (usp. 1. Petrova 1,9).

Sakramenti – duhovna dobra Crkve i sredstvo posvećenja ljudi

 Zbog svega navedenoga Zakonik jasno kaže: „Vjernici imaju pravo primati od posvećenih pastira pomoć iz duhovnih dobara Crkve, osobito iz Božje riječi i sakramenata.“ (kan. 213). Nadalje Zakonik nastavlja: „Vjernici, budući da su po krštenju pozvani da žive u skladu s evanđeoskim naukom, imaju pravo na kršćanski odgoj kojim neka se valjano poučavaju da postignu zrelost ljudske osobe te istodobno da spoznaju otajstva spasenja i da žive po njima.“ (kan. 217). Vidimo da se Zakonik u ovim obvezama oslanja na Gospodnju zapovijed da sve ljude uči čuvati sve što je božanski Utemeljitelj zapovjedio. Posebno je zanimljivo da Zakonik spominje kako sakramentalni život čini i bračni život, a da se sakramentalno posvećenje događa i u kršćanskom odgoju djece: „U posvetiteljskoj službi imaju svoj vlastiti dio i ostali vjernici sudjelujući na svoj način djelatno u bogoslužnim slavljima, osobito u euharistijskom slavlju; u istoj službi na poseban način sudjeluju roditelji koji provode bračni život u kršćanskom duhu i vode brigu o kršćanskom odgoju djece.“ (kan. 835).

Isusova zapovijed – odgoj za življenje sakramenata

Uzevši u obzir da Crkvu čine i vjernici i posvećeni službenici, navedene se obveze, prema Gospodnjoj zapovijedi, odnose na sve. Crkva stoga u Zakoniku navodi: „Dužnost i pravo odgoja zbog posebnog razloga pripada Crkvi, kojoj je Bog povjerio poslanje pomagati ljudima, da bi mogli doći do punine kršćanskog života. Dužnost je pastira duša sve poduzeti da bi svi vjernici imali katolički odgoj.“ (kan. 794). Smisao odgoja i sakramentalnog života kao sredstava posvećenja čovjeka ostvaruje se u tome „da pravi odgoj mora ići za cjelovitim oblikovanjem ljudske osobe usmjerenim prema njezinoj konačnoj svrsi i istodobno prema zajedničkom dobru društava“ (kan. 795), kako smo već vidjeli u Poslanici Efežanima 4,13.