Sakramenti željom

U sklopu vjeronauka učili smo da su sakramenti vidljivi znakovi nevidljive Božje milosti koje je Krist ustanovio i povjerio svojoj Crkvi. Ima ih sedam: krštenje, ispovijed, pričest (euharistija), krizma (potvrda), bolesničko pomazanje, svećenički red, ženidba. U ovom tekstu zadržat ćemo se na razmatranju stvarnosti da je Bog u svome djelovanju vezan za sakramente, ali nije vezan sakramentima. To znači da, kad god se sakrament dostojno slavi prema obredu Crkve, Bog daje sakramentalnu milost svaki put jer se on vezao savezom sa svojim narodom, savezom koji je zapečaćen njegovom krvlju. Međutim Bog je slobodan davati milost i izvan sakramenata, čak i onima koji nisu kršćani.

Krštenje željom

Mogli bismo se onda pitati je li krštenje nužno za odlazak u nebo? Strogo govoreći, odgovor je „ne“. Ma kako, nije li to protivno samim Isusovim riječima: „Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se.“ (Mt 16,16).

Kako bismo to razumjeli, napravimo sljedeću distinkciju: na svijetu postoje milijarde ljudi koji nikada nisu bili kršteni, a da za to nisu sami krivi, i ipak možemo imati nadu u njihovo spasenje. Krist je umro za sve. Međutim, iako nisu kršteni vodom (ili po obredu Katoličke Crkve), te osobe mogu biti spašene. Kako? Ono što je važno jest da osoba primi učinak krštenja koji je nužan za spasenje.

Krštenje oprašta istočni grijeh (i sve druge grijehe kod odraslih) te ponovo uspostavlja Božji život, posvetnu milost, u duši. Taj učinak može se primiti i krštenjem željom. To znači da, sve dok je osoba otvorena Božjoj milosti, Bog će joj tu milost dati, čak i ako nije fizički krštena.

Pričest željom

Ne zaboravimo da Bog može dati milost kako god želi. Uostalom, milost je od početka njegov besplatan dar! U Katoličkoj Crkvi postoji tradicija primanja duhovne pričesti koju su primali mnogi svetci. Uzmimo, primjerice, formulu za duhovnu pričest sv. Josemarije Escriva koju je naučio iz starih katekizama i često preporučivao: Želim Te primiti, Gospodine, onom čistoćom, poniznošću i predanošću kojom Te je primila Tvoja presveta Majka, duhom i žarom svetaca.

Duhovna pričest uključuje izražavanje svoje želje za svetom pričesti Bogu. Vjerujemo da nam Bog, kada ovu molitvu izgovaramo u dobroj vjeri, daje milosti koje bismo inače primili sakramentalnim primanjem euharistije. To nam svjedoči i duhovno iskustvo sv. Katarine Sijenske. Isus je osobno, govoreći svetoj Katarini Sijenskoj, rekao da njezine sakramentalne pričesti stavlja u zlatni kalež, a njezine duhovne pričesti u srebrni kalež. Oba kaleža su mi vrlo ugodna, rekao je naš Gospodin.

Možemo vjerovati da će Bog uvijek uslišiti ovu molitvu jer nas ljubi! Ovaj čin duhovne pričesti možemo učiniti u bilo kojem trenutku i bilo kada, osobito kada ne možemo ići na svetu misu.

Pomirenje ili pokora željom

Još jedan „sakrament želje“ koji je korisno poznavati jest sakrament pomirenja ili pokore, popularno nazivan ispovijed. U Crkvi je jedini redoviti način oproštenja teških grijeha sakramentalna ispovijed. Međutim, od najveće je važnosti da se, ako slučajno počinimo teški grijeh, odmah obratimo Bogu u molitvi, izražavajući svoju ljubav prema njemu i žaljenje zbog grijeha. Ovo se naziva čin 'savršenog' pokajanja.  

To ne znači da smo mi savršeni nego da žalimo za svoje grijehe zbog toga što vrijeđaju Boga i njegovu ljubav prema nama. Ova praksa činjenja čina savršena pokajanja može nam donijeti velik mir i pomoći nam da ne padnemo u očaj kada sagriješimo.

Savršeno pokajanje, zajedno sa željom za primanjem sakramenta pomirenja (ispovijedi), odmah vraća grešnika u stanje milosti. To je sigurno nauk skolastičkih teologa (Petar Lombardski, sv. Toma Akvinski, sv. Bonaventura). Ovu su doktrinu izveli iz Svetog pisma. Sveto pismo jasno pripisuje ljubavi kao takvoj, ali i ljubavi prema Bogu moć oproštenja grijeha: Onaj koji mene ljubi, njega će ljubiti moj Otac i k Njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti. (Iv 14,21); Mnogi su joj grijesi oprošteni jer je mnogo ljubila. (Lk 7,47).

Budući da čin savršenog pokajanja nužno uključuje tu istu ljubav prema Bogu, teolozi su savršenom pokajanju pripisali ono što Sveto pismo uči o ljubavi (caritas). Stoga onaj tko je pao u teški grijeh mora ili učiniti čin savršenog pokajanja s namjerom odlaska na ispovijed prvom prilikom ili nadopuniti nesavršeno pokajanje primanjem sakramenta pomirenja.

Ova obveza postaje hitna pod prijetnjom grijeha u slučaju smrtne opasnosti. U smrtnoj opasnosti, ako svećenik nije dostupan za podjelu sakramenta, grešnik mora nastojati pobuditi i izmoliti čin savršenog pokajanja. Petar Lombardski čak sugerira da osoba može i treba očitovati grijehe i drugoj osobi, koja nije svećenik, kao vanjski izraz čina savršene skrušenosti. Obveza savršenog pokajanja također postaje hitna kad god netko mora izvršiti neki čin za koji je potrebno stanje milosti, a sakrament pokore mu nije dostupan.

Bog je toliko pun ljubavi i, kao naš Otac na nebu, daje nam sve što trebamo. Kad čeznemo za njegovom milošću, on je uvijek spreman odgovoriti na tu želju našeg srca!