Srkočeve vile na Lokvici

Početkom 20. st. uspješni veletrgovac Andrija Srkoč sazidao je u malom mjestu Lokvica, u brodmoravičkom kraju, dvije reprezentativne vile koje i danas privlače pozornost prolaznika, posebice fotografa. 

Andrija je kao šesnaestogodišnjak krenuo zarađivati svoj kruh u dalekom svijetu pridruživši se ocu Ivanu kao pokućarac. U tom se poslu odlično snašao i ubrzo obogatio. Ivan je već kao devetnaestogodišnjak hranio i financijski podupirao čitavu svoju obitelj, od čega je njegov otac Luka izgradio i novu obiteljsku kuću. Andrija je bio još uspješniji pa je 1903. izgradio na Lokvici za ono vrijeme raskošnu kuću, nazvanu Vila Srkoč, u kojoj su živjeli njegovi roditelji i brat Franjo Srkoč s obitelji. 

Osnova vile Srkoč nalik je klasičnoj dvostrešnoj seoskoj kući, samo većoj i solidnije građenoj. Međutim, dodana su dva poprečna krila, čime je dobiven križni tlocrt s malim balkonom nad ulaznim vratima, natkrivenim krovićem. Poprečni krovovi završavaju uskim, šiljastim tornjićima. Balkon i dvorište ograđeni su betonskim stupovima četvrtasta presjeka. Ograda je raščlanjena valjkastim stupovima s četvrtastim kapama i ukrasnom kuglom na vrhu, odnosno s dvije sferične žardinjere pred ulazom. U rezidencijalni dio kuće ulazi se s ceste, a u gospodarski iz dvorišta.

Andrija 1912. godine na Lokvici, nedaleko od prve vile, ali iznad ceste, gradi još jednu vilu koju je nazvao Vila Herminka, prema imenu svoje mlade supruge Čehinje. Ovdje su graditelji već prilično odstupili od klasične gradnje i priklonili se kasnoj secesiji, iako i ova kuća u osnovi ima križni tlocrt, ali s desne je strane proširena, što joj daje određenu dinamiku. Budući da je sagrađena na kosini, s prednje je strane dvokatna, a sa stražnje jednokatna. 

Ulazno je pročelje monumentalno riješeno s četiri stupa koji podupiru altanu s čije se lijeve strane nalazi još jedan, manji ukrasni balkon podno kojega je kapela posvećena Majci Božjoj. Betonska je balustrada na uglovima ukrašena izdignutim žardinjerama, a ovaj se motiv ponavlja i na ogradi parcele. Krovište je na više voda, s dva visoka, limom obučena, šiljata tornjića s ukrasnom kuglom na vrhu. Krov je nekoć krasila i metalna figura pauna u prirodnoj veličini, kao simbol plodnosti i blagostanja. Pročelje je ukrašeno ertama i vitičastim i romboidnim štukaturama. U prizemlju kuće bila je trgovina mješovitom robom s pomoćnim prostorijama, dok su sobe na katu orijentirane prema jugu i otvorene visokim prozorima. Bile su tu i kuhinja, kupaonica i ured, a stambeni prostor obuhvaćao je i potkrovlje. Stan je bio opremljen, za ono vrijeme, luksuznim mobilijarom. Vila je sa stražnje strane imala pažljivo njegovan perivoj s parkom minijatura poznatih građevina. 

Godine 1904. Ivan i Andrija prestaju s kućarenjem, vraćaju se na Lokvicu i okreću se trgovini vinom, koja se pokazala iznimno uspješnom, pa su hrvatska vina izvozili naveliko u Češku. Raspad Austro-Ugarske Monarhije uništio je njihovo jedinstveno tržište pa nakon rata Andrija i Franjo nastavljaju uspješnu trgovinu vinom samo u Hrvatskoj. 

Godine 1928. podijelili su posao pa je Franji ostao dućan i trgovina drvom kod kuće, dok se Andrija, prvenstveno zbog školovanja svoje četvero djece, s obitelji seli u Zagreb, gdje otvara veletrgovinu vinom. O uspješnosti njegova poslovanja svjedoče priznanje i nagrada koje je primio na svjetskoj izložbi u Belgiji 1935. godine. Andrija posao širi i na građevinarstvo i nekretnine, ali ponovo dolazi rat koji zadaje konačan udarac njegovu poslovnom carstvu. 

Komunističke vlasti već su tijekom Drugog svjetskog rata konfiscirale vile i, navodno, rasprodale namještaj. Njihove su „previše imućne“ vlasnike proglasile narodnim neprijateljima i podvrgle progonu, što je kulminiralo 1944. godine umorstvom Franje Srkoča u zgradi delničke Kotarske oblasti. 

U gornjoj su vili tijekom ratnih godina zbrinuli dječji dom iz Fužina sa 70 većinom bosanske i ličke djece za koju je u vili bila organizirana škola. Uskoro je u vilu dovezen i ratni zbjeg od 80 djece iz Drežnice i Like. U poratnom je razdoblju Vila Herminka i dalje korištena kao škola i dućan, kasnije su u njoj smješteni stanari, a onda je duže vrijeme bila nenastanjena.

Vila Srkoč bila je prodana i danas je jedna polovica u posjedu obitelji Kruljac, a druga u posjedu obitelji Pavić. Vilu Herminku je, kao obiteljsku baštinu, 1998. godine od Poljoprivredne zadruge Brod Moravice otkupio projektant konstrukcija Miljenko Srkoč, dipl. ing. građ. i graditeljev najstariji unuk, te je pomalo renovira u izvornom duhu, jer se vila nalazi na popisu spomeničke baštine Hrvatske. On čuva i bogatu pisanu i fotografsku djedovu ostavštinu vezanu uz ovu nesvakidašnju kuću, koja se i danas ubraja među sto najljepših hrvatskih vila.