Strahote svijeta

Sinoda o sinodalnosti je završena, a među vjernicima su ostala pitanja; Što će se promijeniti? Hoće li Crkva pokleknuti pred strahotama ovog svijeta? Hoće li mijenjati nauk prilagođavajući se pomodnim trendovima? Ili će ostati monolitni branitelj Kristove poruke bez obzira na promjene svijeta oko sebe? Što nam je činiti?

Odgovor je zapravo jednostavan. Nauk Crkve ostaje isti, nije se promijenio. Ono što se mijenja je pristup pitanjima suvremenog svijeta i čovjeka i način poslanja Crkve u takvom svijetu. Već je sama najava XVI. biskupske sinode pokazala što se počelo mijenjati. Uz biskupe su, na Biskupskoj sinodi, po prvi put pravo glasovanja imali laici i žene.

Što nam je činiti, možda su to najbolje opisali sudionici Sinode 25. listopada, na kraju sinode, u pismu upućenom cijeloj Crkvi. "Nadamo se da će mjeseci koji nas dijele od drugog zasjedanja, u listopadu 2024., omogućiti svima da konkretno sudjeluju u dinamizmu misijskog zajedništva naznačenog riječju 'sinoda'. Ovo nije ideologija nego iskustvo ukorijenjeno u apostolskoj predaji."
Prva skupština Sinode o sinodalnosti dakako nije donijela konkretne zaključke, samo je ucrtala put za nastavak sljedeće godine. Sažeto izvješće trebalo bi pojasniti postignute točke dogovora, istaknuti otvorena pitanja i naznačiti kako nastaviti s radom. "Na poziv Svetoga Oca dali smo važan prostor šutnji, kako bismo potaknuli slušanje s poštovanjem i želju za zajedništvom u Duhu među nama", objašnjavaju u pismu.

Sudionici Sinode pismo zaključuju citirajući Papu i riječi izrečene tjedan dana ranije. „Svijet u kojemu živimo i koji smo pozvani ljubiti i služiti mu i u njegovim proturječjima zahtijeva od Crkve jačanje sinergije na svim područjima njezina poslanja. Upravo je put sinodalnosti put koji Bog očekuje od Crkve trećeg tisućljeća“ (papa Franjo, 17. listopada 2015.).

Strahote svijeta od kojih su strahovali skeptici naspram sinode, nisu se uvukle u nauk Crkve. No, papa Franjo je u srijedu 25. listopada na susretu tijekom kojeg je pripremano sažeto izvješće, sudionicima u dvorani Pavla VI., ponudio razmišljanje, meditaciju, u kojoj je emotivno i iskreno govorio o 'strahotama svijeta' unutar Crkve.

Papa strahote svijeta vidi u ljudskim slabostima kojima su vođeni oni koji bi trebali voditi Narod Božji. U svjetovnom načinu razmišljanja, profanoj logici časti i vlasti, moći i upravljanja. Papa misli da Crkvu treba mijenjati iznutra da bi ona bila sposobna mijenjati svoj odnos prema svijetu i tako mijenjati svijet. Papa Franjo milosrdan je prema grešnima, beskompromisan prema licemjerima, posebno onim u redovima Crkve. To je možda ono što najviše boli katolike utvrđene u tradicionalnim klerikalno - laičkim odnosima. Već viđen obrazac? Naravno, još prije 2000 godina isto je činio Isus Krist suprotstavljajući se farizejima i pismoznancima. “Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući.” (Lk 11, 52). To je samo jedan od citata u kojima Isus upozorava farizeje.

Papa je izrazio istu gorčinu, ili bolje rečeno, žalost za svećenike danas, posebno "za one mlade svećenike koje se viđa u crkvenim krojačkim radnjama kako isprobavaju tàlāre i šešire ili albe i rokète s čipkom... Klerikalizam je bič, on je pošast, oblik svjetovnosti koji prlja i kvari lice zaručnice Gospodnje, zarobljava sveti vjerni narod Božji." To su strahote svijeta o kojima govori Papa, "svjetovnost koja maltretira vjerni sveti narod Božji".

Novinare u Hrvatskoj Papine riječi potaknule su da javnosti ponude priču o crkvenim taksama. No, Papa nije rekao da treba dokinuti sustav u kojemu Zajednica vjernika financira svoje službenike nego istaknuo da novac nije i ne smije biti najvažnija tema u susretu svećenika i vjernika.

„Kada službenici pretjeruju u svojoj službi i maltretiraju Božji narod, oni unakazuju lice Crkve, uništavaju ga šovinističkim i diktatorskim stavovima“, požalio se Papa. „Bolno je“, dodao je, „naći ‘cjenik’ sakramentalnih usluga u nekim župnim uredima kao u supermarketu. Ili je Crkva vjerni Božji narod u pokretu, svet i grešan, ili na kraju postane tvrtka koja pruža razne usluge, a kad pastoralni agenti krenu tim drugim putem, Crkva postaje samoposluga spasenja, a svećenici jednostavni zaposlenici multinacionalne kompanije“, prenosi Vatican News.