Iz povijesne riznice
Sv. Juraj na Trsatu
Trsatska župa mogla je biti utemeljena u doba kralja Bele IV., koji je darovnicama iz 1242. i 1251. godine knezovima Krčkim osigurao nasljedno pravo u drevnom Vinodolu. Drugi trsatski plovan koji se spominje koncem 13. stoljeća, Aleksandar Jurjević, sudionik je predaje o prijenosu Svete kuće na Trsat 1291. godine. Od tih dalekih vremena sve do 1938. godine područje s lijeve strane utoka Rječine imat će samo jednu župu. Podjelom Župe sv. Jurja 1938. godine utemeljena je najprije Župa sv. Ćirila i Metoda na Sušaku. Župa na Donjoj Vežici postoji od 1942., na Pećinama od 1963., a na Gornjoj Vežici od 1971.
Starodrevna Župa sv. Jurja mučenika na Trsatu postojala je 1288. godine, jer se u Vinodolskom zakoniku spominje „iz Crsata Vazmina plovan”. Trsatska župa mogla je biti utemeljena u doba kralja Bele IV., koji je darovnicama iz 1242. i 1251. godine knezovima Krčkim osigurao nasljedno pravo u drevnom Vinodolu. Drugi trsatski plovan koji se spominje koncem 13. stoljeća, Aleksandar Jurjević, sudionik je predaje o prijenosu Svete kuće na Trsat 1291. godine. Od tih dalekih vremena sve do 1938. godine područje s lijeve strane utoka Rječine imat će samo jednu župu. Podjelom Župe sv. Jurja 1938. godine utemeljena je najprije Župa sv. Ćirila i Metoda na Sušaku. Župa na Donjoj Vežici postoji od 1942., na Pećinama od 1963., a na Gornjoj Vežici od 1971.
Osim župne crkve sv. Jurja, koju su uz kaštel podigli Frankopani, na Trsatu je Svetište Gospe Trsatske o kojem od 1453. godine brinu franjevci, čiji je samostan naslonjen na crkvu Majke Milosti.
Plovan Matija Knežić početkom XVII. st. popravljao je crkvu sv. Jurja, koju će „pop Mikula Anthonych plovan i primincir modr(uški)” temeljito preurediti 1673. te će je „znovicz produxenu, rasirenu i uzignenu” s velikim oltarom „na cast i postenije Svetoga Giurija Mucenika i Viteza Isukerstova” posvetiti 23. travnja iste godine biskup senjsko-modruški Ivan Smoljanović. O tome postoji zapis na kamenoj ploči u svetištu crkve. Biskup je taj dan također posvetio „na desnu stran, ça ie od Rike Oltar na cast Divicze Marie od Carmina, i Svetoga Antona od Padove”. Istoga dana „posvetih Oltar na stran livu u Criquu ulizech, ça ie od kastell na çast SS. Fabiana i Sebastiana”.
U svetištu obnovljene crkve vjerojatno je ostao prijašnji glavni žrtvenik jer 1676. braća Bratovštine sv. Jurja prodaju neko zemljište kako bi se podigao veliki oltar, koji je 1678. – 1679. načinio meštar Valentin. Župnik Nikola (Mikula) Antonić dao je uklesati u kamen, među ostalim, datum posvete crkve „letta 1678. na dan 26. Ienara”, tj. 26. siječnja 1678. godine.
Kanonik Jeronim Genova dao je 1709. godine popraviti pobočne oltare Gospe Karmelske i sv. Sebastijana, a ostalo je zabilježeno kako je žrtvenike popravio te ih pozlatio Juraj Serenić iz Kastva. U doba župnika Jakova Tijanića (ili Tiana), godine 1796., načinio je glavni oltar od obojanog mramora majstor Saverio Meddelini. Na oltaru nalaze se kameni kipovi sv. Šimuna i sv. Matije. Drveni kip sv. Jurja postavljen je iznad glavnoga oltara 2004. godine.
Crkva je dobila današnji izgled 1866. godine, u doba župnika Paškala Žuvičića. Jednobrodnoj građevini dozidana je na strani epistole kapela Srca Isusova, uklonjena je lopica te je umjesto preslice sazidan zvonik s kamenom kupolom.
Osim glavnoga žrtvenika u crkvi su još tri oltara, svi iz 1905. godine. Pobočni oltari, koje je izradio riječki klesar Dorigo, posvećeni su sv. Sebastijanu (na strani evanđelja) i Gospi Karmelskoj (na strani epistole) te Srcu Isusovu (u kapeli). Crkvu je uredio i te oltare podigao župnik Andrija Rački, koji je dao gravirati prozorska stakla s likovima svetaca te je 1905. kupio orgulje od češke tvrtke Tuček.
Župni stan izgrađen je 1680., ali nije dobio današnji izgled odjednom. Zgrada je stradala u potresu 1750. pa župnik Zandonati iz temelja gradi stan na jedan kat. Drugi kat dograđen je 1807. Stan je preuređen 1976., a u doba župnika Antona Sironića ondje je bilo i uredništvo mjesečnika „Zvona”.
Iako je Franjevački samostan na Trsatu bio upravno odvojen od Trsatske gospoštije, Općine i crkve sv. Jurja, u prvoj polovici XVIII. stoljeća kaštald župne crkve bio je dužan, prema običajnome pravu, na blagdan župe donijeti „u kloštar ocu gvardijanu” kozlića, a za vrijeme ručka „u refektoriju poštovanim ocima fratrima (...) dobra i lipa vina (...) za trud i službu što su ovi redovnici činili prema crkvi sv. Jurja”. Odnosi Župe sv. Jurja i Franjevačkog samostana bili su veoma složeni zbog trvenja između župnika i redovnika. Nesporazumi su trajali od XVI. do XIX. stoljeća, a nastali su zbog prava na ubiranje pristojbi za sprovode jer su često i župnici i fratri polagali pravo na ukop istoga pokojnika.
Tijekom 19. stoljeća bilo je ideja da se župa utjelovi samostanu te se 1847. time bavilo i ugarsko Namjesničko vijeće. Biskup senjsko-modruški Mirko Ožegović, stavši u obranu prava župnika, predlagao je vlastima čak i preseljenje fratara s Trsata.
Kada je trsatski župnik dr. Andrija Rački završio sredinom svibnja 1920. godine u talijanskoj internaciji, a njegov je izgon trajao do 12. srpnja 1921. godine, senjski i modruški ili krbavski biskup dr. Josip Marušić imenovao je privremenim upraviteljem župe franjevca Rafaela Rodića, koji je od 1912. do 1918. bio provincijal Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, potom i gvardijan samostana na Trsatu, a kasnije i beogradski nadbiskup. Biskup Marušić opravdao je svoj postupak time što su „prilike ovog vremena u trsatskoj župi imperativno iziskivale od Ordinarijata da spomenutoj župi dade takva svećenika, koji može i zna braniti prava Crkve, plodonosno širiti slavu Božju i spas duša”.
Franjevci su upravljali trsatskom župom također između dva svjetska rata, nakon umirovljenja župnika Andrije Račkog 1933. godine. Biskup Ivan Starčević umirovio je Račkog jer se, kao politički pristalica jugoslavenstva i član Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS), nije svrstao uz Katolički pokret na Sušaku. Privremeno je župom upravljao franjevac Kalisto Medved, ali već 1936. župu preuzima Martin Bubanj, koji će nakon dismembracije trsatske župe biti i prvi župnik nove sušačke Župe sv. Ćirila i Metoda, osnovane 1938. Gradsko zastupstvo Sušaka, kao patron trsatske župe, zaključilo je kako bi najbolje bilo da se Župa sv. Jurja preda na stalnu upravu franjevcima i pod tim uvjetima bilo je voljno da sušačka općina osigura potrebna sredstva za utemeljenje nove župe na Sušaku. Objašnjeno je to činjenicom da je župna crkva sv. Jurja „malena i trošna i odviše na strani (...) dok je franjevačka bazilika prostrana, nalazi se na najljepšem mjestu, a (...) obavljanju duhovne pastve nema prigovora”. Pored toga trsatska župa bila je, zahvaljujući Gospinu svetištu, „najunosnija od svih župa u biskupiji, a što je glavno u njoj nema posla, jer ga fratri obavljaju”.
Taj je spor razriješen, a crkvu sv. Jurja od 1991. godine opslužuju franjevci iz trsatskog samostana. Njihovim zalaganjem crkva je obnavljana u više navrata.
Vitez i vjesnik proljeća među najpopularnijim svetcima
Sveti Juraj, čiji blagdan slavimo 23. travnja, jedan je od najslavnijih kršćanskih mučenika, podjednako štovan na Zapadu i Istoku, ali i među muslimanima. Rekli bismo, univerzalni svetac kojemu su posvećene mnoge crkve, ali i mnoga naselja. Bio je rimski časnik i ranokršćanski mučenik iz Kapadocije u Maloj Aziji. Smaknut je u 3. stoljeću za vladavine rimskog cara Dioklecijana tako što mu je 23. travnja 290. godine u Lidiji (Palestina) krvnik odrubio glavu.
Prvotno je prikazivan kao vojnik pješak, a od 12. stoljeća predaja ga preoblikuje u viteza na konju koji kopljem ubija zmaja. Župe na Trsatu i riječkoj Gornjoj Drenovi te one u Brseču, Lovranu, Hreljinu i Liču, a sve su na području Riječke nadbiskupije, posvećene su sv. Jurju.
Iz rubrike: Iz povijesne riznice
Akvilejska patrijaršija od uzleta do utrnuća
Akvilejska biskupija, koja je postala patrijarhatom 568. godine, imala je ključnu ulogu u pokrštavanju dijelova današnje Riječke nadbiskupije, Istre i drugih krajeva Hrvatske.
