Komentar
Teologija s Mediterana
Mediteranski teološki susreti Riječke nadbiskupije postali su dio Mediteranske teološke mreže. Mreža teologa i institucija s pet obala Sredozemnog mora želi promovirali teologiju s Mediterana. Plod njihova susreta je „Manifest za teologiju s Mediterana“. To je teologija koja može doprinijeti stvaranju puteva bratstva, uzajamnosti i mira unutar vjerničkih zajednica i u dijalogu s onima koji se posvećuju izgradnji bratskog svijeta.
Prije godinu dana Katolički Institut Mediterana iz Marseillea uputio je poziv Organizacijskom odboru MTS za uključenje u mrežu teologa i institucija s pet obala Sredozemnog mora kako bi zajednički promišljali i promovirali teologiju s Mediterana. Tijekom ovogodišnjih Mediteranskih susreta u Marseilleu, gdje su se teolozi i predstavnici pojedinih institucija imali prilike susreti, slušati i razmijeniti iskustva, nastaloj mreži dali su naziv Mediteranska teološka mreža.
Ujedno su prihvatili i potpisali Manifest za teologiju s Mediterana te ga tijekom prijepodnevnog programa 23. rujna u Palais du Pharo predstavili sudionicima susreta riječima: „Razmišljajući o svijetu, ne možemo više ostati u udobnosti svojih fizičkih i intelektualnih obala. Želimo da Mediteran ostane prostor otvoren za druge. Razmišljanje o teologiji s Mediterana učenje je stanovanja u prostoru neugodnih, nesigurnih, destabilizirajućih susreta i razmjena. Upravo iz te nelagode bit ćemo na pravoj visini da iščitavamo stvarnost i sadašnjost Mediterana u svjetlu Uskrsa. Poslušali smo što nam Mediteran govori. Dirnuti smo njegovim ranama, onim što nam se ponekad čini kao brodolom civilizacija. Želimo da se to promijeni. Nada se prima i su-konstruira u susretu i u odnosu prema različitim singularnostima. O dostojanstvu pojedinaca i naroda nema pregovaranja. To je ono što ovaj Manifest želi izraziti.
Kao teolozi aktivno se zauzimamo pomoći Mediteranu da se ponovno otkrije kao most, more križanja i da se izgradi kao arka mira. Pozvani smo zamisliti novi način razmišljanja o svijetu, novu paradigmu. To je naša odgovornost kao teologa. Ovu paradigmu želimo utemeljiti na činjenici: „Bog je dijalog i dijalog je mjesto Boga“.
„Mediteran je bio kolijevka povijesti, religija, migracija, gospodarskih i kulturnih razmjena, razdoblja mira i napretka. Međutim, danas se čini da je slika brodoloma možda ona koja ga najbolje predstavlja, jer je zapravo za mnoge postao grobnica: mjesto nepravde i nejednakosti, deportacija i masakra. Mjesto gdje smo svi brodolomci: jer ono čemu svjedočimo na Mediteranu, brodolom je civilizacije.“
Potpisnici Manifesta obvezuju se „raditi za teologiju koja s Mediterana može doprinijeti stvaranju puteva bratstva, uzajamnosti i mira unutar vjerničkih zajednica i u dijalogu s onima koji se posvećuju izgradnji bratskog svijeta“. To je kontekstualna i narativna teologija, teologija slušanja i dijaloga, koja prevladava odvajanje od prakse. „Nije više eurocentrična, nego teologija sposobna nadilaziti kulture, koja se ne boji kontaminacije: sposobna dati glas bogatstvu različitih kontinentalnih obala koje okružuju Mediteran: bogatstvu europskog Zapada, njegovoj jedinstvenoj, humanističkoj baštini, hranjenoj na poseban način judeo-kršćanskom tradicijom; bogatstvu Istoka iz kojeg je izniklo svjetlo božanske Mudrosti – čija su 'sjemena' već prisutna u životima, u religijama njegovih naroda – te onom afričkog kontinenta bogatog ne samo prirodnim resursima, već i neprocjenjivim ljudskim kvalitetama kao što su duboki religiozni osjećaj – posebno u iskustvu islama u Magrebu – osjećaj za obitelj, poštivanje života, život u zajednici te izoštreni osjećaj za solidarnost.“ Među potpisnicima Manifesta, uz MTS i druge, teološki su fakulteti iz Rima, Napulja, Cagliaria, iz Puglie i sa Sicilije, Institut za ekumenske studije „San Bernardino“ iz Venecije, Zaklada za religijske znanosti FSCIRE iz Bologne, Institut za dominikanske studije u Istanbulu, Ekumenski teološki institut Al Mowafaqa iz Rabata te Papinski institut za arapske studije i islamistiku iz Rima. Cijeli tekst Manifesta može se pročitati na mrežnim stranicama Riječke nadbiskupije (https://www.ri-nadbiskupija.hr/2023/rijecki-nadbiskup-mate-uzinic-u-marseilleu-sudjeluje-na-trecim-mediteranskim-susretima).
Uz nadbiskupa Matu Uzinića, na trećim Mediteranskim susretima u Marseilleu održanima od 17. do 24. rujna 2023., kao predstavnik Organizacijskog odbora ljetnog ekumenskog programa Riječke nadbiskupije za studente teologije pod nazivom Mediteranski teološki susreti (MTS), sudjelovao je Branko Jurić, svećenik Sarajevske nadbiskupije i vicerektor Zavoda Teutonicum u Vatikanu. Na susretu je sudjelovala i Ana Marčinko, voditeljica ureda Isusovačke službe za izbjeglice u Zagrebu i također članica Organizacijskog odbora MTS.
Program Mediteranskih teoloških susreta koji se već dvije godine održava u Rijeci, a koji je nadbiskup Uzinić pokrenuo u Dubrovniku pod nazivom Ljetna škola teologije, od početka gleda na more, na Jadran i na Mediteran pronalazeći u njima nadahnuće za otvorenost, za susret s drugim i drugačijim, za razvoj teologije dijaloga, teologije društvene pravde i prihvaćanja, teologije mira među stanovnicima mediteranskih obala. Tome svjedoči zbornik radova „Teologija u dijalogu“ objavljen 2023. godine, u kojem eminentni katolički, pravoslavni i protestantski teolozi promišljaju o teologiji i kršćanstvu u suvremenom svijetu, dotičući se, među ostalim, tema pluralizma, građanstva, slobode, rata i mirotvorstva, migracija, sinodalnosti i sveopćeg bratstva. Također, u Dubrovniku i Rijeci predstavljene su još dvije vrijedne knjige posvećene ovim temama. Na Ljetnoj školi teologije 2021. predstavljena je knjiga „Sa svim brodolomima povijesti. Teologija nakon Veritatis Gaudium u kontekstu Mediterana“, koju su uredili Secondo Bongiovanni i Sergio Tanzarella, a na MTS u Rijeci 2022. godine knjiga „Treba dignuti glas. Prihvat migranata, poziv na hrabrost“, čiji je autor Benoist de Sinety.
Iz rubrike: Komentar
Ključno je prihvatiti pojam Božjeg naroda
Listopad u znaku Sinode o sinodalnosti - U Sinodi se približavamo – gotovo hodajući na prstima – nadnaravnom osjećaju vjere svih krštenih muškaraca i žena, s poštovanjem punim zebnje onih koji znaju da se nalaze na ‘svetoj zemlji’. Pastiri, naime, ne donose na Sinodu sami sebe, nego donose glas svojih Crkava, čiji su – snagom svoga ređenja – legitimni predstavnici.