Nedjeljna Evanđelja
Tko je taj Sluga Gospodnji?
Liturgijska čitanja Velikog tjedna, izuzev Velikog četvrtka, donose nam kao prvo čitanje tekstove iz Knjige proroka Izaije. Nije riječ o nasumice izabranim tekstovima, već o takozvane Četiri pjesme o Sluzi Gospodnjem. One govore o Sluzi po kojemu će Bog ostvariti svoj plan spasenja.
Po svim naznakama Sluga Gospodnji je mesijanski lik. Prve dvije pjesme (Iz 42,1-7; 49,1-6) ističu da je to Božji izabranik na kojega će Bog izliti svoga Duha: donositelj pravde, Savez narodu, svjetlost pucima. On će otvoriti oči slijepima, izvesti sužnje iz zatvora i donijeti Božje spasenje do nakraj zemlje. Treća i četvrta pjesma (Iz 50,4-9a; 52,13 – 53,12) ukazuju na to da će taj spasenjski čin zahtijevati od Sluge da žrtvuje vlastiti život: on će uzeti na sebe grijehe mnogih, kako bi mnoge pred Bogom opravdao. Bit će od ljudi odbačen i prezren, pretrpjeti će mučeničku smrt, ali na kraju će biti uzvišen i proslavljen.
Tko je taj „Sluga Gospodnji“? Za kršćane nema sumnje: to je Isus Krist. Ovi drevni tekstovi iz Izaijine knjige navještaji su Isusova mesijanskog djelovanja i njegove muke, smrti i uskrsnuća. Sažimlju temeljne etape Isusova otkupiteljskog djela i mogli bismo reći da predstavljaju „evanđelje prije evanđelja“. U Velikom tjednu prve tri pjesme čitamo u ponedjeljak, utorak i srijedu, a zadnju, četvrtu pjesmu čitamo na Veliki petak. Ona predstavlja vrhunac prethodnih pjesama jer progovara o Sluzinoj muci i smrti, a također uvodi u slavlje Velike subote i Uskrsa navješćujući njegovo uzvišenje i proslavljenje.
Četvrta Pjesma o Sluzi Gospodnjem
Iz 52,13 – 53,12
Gle, uspjet će sluga moj,
uzvisit će se, podignuti i uzdići veoma!
Kao što se mnogi nad njim užasnuše
– tako mu je lice neljudski bilo iznakaženo
te obličjem više nije naličio na čovjeka –
tako će on mnoge zadiviti narode
i kraljevi će pred njim stisnuti usta
videć ono o čemu im nitko nije govorio,
shvaćajuć ono o čemu nikad čuli nisu:
»Tko da povjeruje u ono što čusmo,
kome li se otkri ruka Gospodnja?«
Izrastao je pred njim poput izdanka,
poput korijena iz zemlje osušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja
da bismo se u nj zagledali,
ni izgleda da bi nam se svidio.
Prezren bijaše, od ljudi odbačen,
čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja,
prezren bijaše, obescijenjen.
On slabosti naše ponije,
naše boli uze na se,
a mi ga držasmo udarenim,
od Boga pogođenim, poniženim.
Za naše je grijehe on proboden,
za opačine naše satrt.
Na njega pade kazna radi našeg mira,
njegovom se modricom izliječismo.
Poput stada svi smo mi lutali,
svatko je svojim okrenuo putem.
A Gospodin je svalio na nj
bezakonje nas sviju.
Zlostavljahu ga, a on se pokori
i usta svojih ne otvori.
Ko janje na klanje odvedoše ga,
ko ovca, nijema pred onima što strigu,
usta svojih ne otvori.
Iz pritvora je i sa suda otet;
tko se brine za njegovu sudbinu?
Da, iz zemlje je živih uklonjen,
za grijehe naroda svog na smrt izbijen.
Ukop mu dadoše među zločincima,
a grob mu bī s bogatima,
premda ne počini nepravde
nit mu usta laži izustiše.
Al Gospodinu se svidje pritisnuti ga bolima.
Žrtvuje li život svoj ko naknadnicu,
vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane
i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.
Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost
i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
i krivicu njihovu na sebe uzeti.
Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu
i s mogućnicima plijen će dijeliti
jer sām se predao na smrt
i među zlikovce bio ubrojen,
a on grijehe mnogih ponese na sebi
i zauze se za zločince.