Prošle nedjelje svjedočili smo vrlo dinamičnoj raspravi između „posebnih“ farizeja i Učitelja iz Nazareta koja se zaključila Isusovim oštrim pogledom, ozdravljenom rukom jednog (ne)sretnika i odlukom spomenutih vjerskih vođa da bi Isusa trebalo pogubiti. Međutim reakcija ljudi je nevjerojatna. Ljudi grnu za njim u toj mjeri da se čak i bacaju na nj, ne bi li ga dotaknuli, a ni nečistim dusima nije svejedno kad je Isus u prolazu. No Isus tu ne misli stati, nego (pro)ziva dvanaestoricu apostola da budu s njime i da idu propovijedati s vlašću da izgone đavle. I tako dolazimo do današnjeg odlomka ove nevjerojatne spasonosne avanture.

Danas se radnja odvija u i okolo kuće. Najvjerojatnije se radi o kući Andrijinoj i Šimunovoj u Kafarnaumu, ali za novozavjetne pisce ovaj pojam označava osim fizičkog mjesta i zajednicu koja se tu nalazi i polako rađa. S druge strane iako Isus još uvijek nogom nije kročio izvan Galileje, glasine o njemu su već došle do Jeruzalema i nazad sve do „kuće“. Pojavio se novi političko-religiozni spin, ali ovog puta je prodro i u kuću, te iako se radi, kako će Isus i pokazati, o nelogičnoj besmislici, Isus se prema njoj odnosi s posebnom obazrivošću. Naime, ondašnje religiozne elite počele su širiti glasinu da Isus „istjeruje đavle po poglavici đavolskom“, tj. da se u biti ne razlikuje puno više od onih koje protjeruje. Isti je kao i oni na koje se okomljuje.

Iako apsurdna u svome sadržaju, ova kritika u sebi nosi i određenu nijansu duhovnog puritanizma, koji je i danas prisutan u Crkvi. Ne mali broj vjernika smatra da je s đavlom najbolje ne imati ikakva posla, do te mjere da ga se ne treba ni protjerivati. Sve je to mučno i zastrašujuće i najbolje ne imati ikakve veze s time, ne spuštati se na tu razinu „nižih“ uvjerenja.

Međutim, kako Isus sam svjedoči, đavao i dalje postoji i djeluje i kao vjernici nemamo pravo sjediti prekriženih ruku u ovoj borbi za Kraljevstvo Božje. Huliti na Duha Svetoga, odnosno sumnjati da je On nečist skoro k'o i đavao, Isus strogo osuđuje i osporava.

Osporavati snagu Duha Kristova isto je što i potpisati vlastitu osudu na vječnu propast, a to čini svaki koji se tobože iz neke pobožnosti drži po strani dok gleda Isusa kako se bori za svaku dušu.

Ipak lukavstvo zloga ne zaustavlja se samo pojašnjenjem ove općenite duhovne logike. Vrlo je znakovito u tom pogledu koju prispodobu Isus koristi na kojem mjestu. Naučavajući u kući Isus napominje da ni kuća (tj. zajednica) ne može opstati ako se u sebi razdijeli, ako nije složna u svome poslanju i djelovanju, ako to zajedništvo nije poput obitelji. Vršiti volju Božju doista, govori Isus, ima snagu i od onih vani i od onih unutra stvoriti jednu novu obitelj – Crkvu. Tko god ispunja Očev naum u njemu se rađa i s njime raste i ostaje povezan.

I tako se nastavlja ova uzbudljiva, spasonosna avantura.

Evanđelje: Mk 3, 20-35

U ono vrijeme:

Dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!«

I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«

A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!

Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«

I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?«

I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«

Riječ Gospodnja.

Iz rubrike: Nedjeljna Evanđelja

U kući » naslovna

Mi smo Kristove ruke u svijetu

Bruna Velčić
27.06.2024.

Evanđelje: Mk 5, 21-43 - 13. nedjelja kroz godinu, 30.6.2024.