Nedjeljna Evanđelja
Komentar evanđelja nedjelje Presvetog Trojstva: Mk 28,16-20
Naravno, ne možemo ni približno dokučiti otajstvo Trojedinog Boga, u kojeg smo i mi kršteni po Isusovu nalogu, ali itekako u svom životu se možemo uvjeriti da je Presveto Trojstvo prije svega Ljubav.
Evanđelist Matej u odlomku 26,56 kaže da su svi učenici ostavili Isusa i pobjegli u trenutku kad je Isus uhvaćen u Getsemanskom vrtu. I stvarno, od uhićenja više se ne spominju učenici s Isusom, te se čini da je zajedništvo Isusa i Dvanaestorice zauvijek prekinuto, osobito nakon što ga je Juda izdao i kasnije se objesio. Spominje se tek Petar kao pojedinac, tj. njegova javna izdaja Isusa, ali, naravno, on je samo primjer posrnulih učenika, koji žele izbjeći osudu i križ. Matej još više naglašava nevjernost učenika i to ne samo Isusu, već Božjim obećanjima danim Izraelu, jer u prvom dijelu istog retka piše „sve dogodilo da se ispune Pisma proročka“ (Mt 26,56a).
Isus svima krštenicima i svi narodima govori ono što je rekao ženama u Mt 28,10: „Ne bojte se!“. On svima nama govori Ne bojte se! Ja sam s vama!“. Isus je s nama cijeloga našega života, od začeća do smrti i do prijelaza u život vječni. Ako smo toga svjesni, onda smo svjesni da nismo sami i da je on s nama i u našim radostima i u našim bolima, nosi naše križeve.
U posljednjem, 28 poglavlju, Matejevog evanđelja saznajemo da iako postoji prekid Isusovog odnosa sa Dvanaestoricom, ipak to ne možemo reći za sve učenike, jer su vjerne žene koje su Isusa pratile na njegovom putu još iz Galileje ostale s njime do kraja, do križa i smrti, do groba i do svjedočanstva uskrsnuća. Dakle, upravo galilejske žene predstavljaju idealne učenice koje su Isusu vjerne do kraja i zato se Uskrsli Gospodin najprije njima jer je imao povjerenja u njih da će javiti svojoj i njegovoj braći da ih se nije odrekao, da je uskrsnuo od mrtvih i da ih čeka tamo gdje je sve započelo, u Galileji, gdje će ga ponovno vidjeti. Prvo to čini po svom anđelu, a netom se i sam objavljuje ženama kako bi ih još više učvrstio u vjeri, utješio ih i obradovao.
I zaista, u današnjem završnom odlomku Matejevog evanđelja saznajemo da su apostoli, sada Jedanaestorica, poslušali Isusa. Matej kaže da im je Isus to naredio, ali zapravo Isus im je to poručio po ženama, a onda su sami učenici shvatili da Isus želi obnoviti s njima zajedništvo, da nije odustao od njih, da ih dalje smatra svojim učenicima, svojim apostolima, koji i dalje imaju isti zadatak koji moraju ispuniti, a to je naviještati Radosnu vijest spasenja svim ljudima. Zapravo, učenici nasušno trebaju Isusa jer bez svoga učitelja oni gube identitet i zajedništvo i postaju samo prestrašeni pojedinci bez cilja i poslanja.
Čak i kad im se Isus ukazao i kad automatski padaju ničice, saznajemo da Isusovi prvi učenici (Jedanaestorica) još nisu spremni povjerovati, još je u njihovom srcu sumnja je li to pred njima zaista njihov učitelj Isus. Stoga je očito da padanje na koljena predstavlja rezultat straha, a ne istinskog poklonstva i priznanja da je Isus Krist i da je Sin Božji. Svjestan toga, Isus im je prozborio kako bi ga mogli prepoznati po njegovom glasu i kako bi se prisjetiti svih onih puta kad ih je poučavao o svojoj smrti i uskrsnuću, o Kraljevstvu nebeskom, pripremajući ih tako da nastave poslanje za koje ih je izabrao.
Sigurno je Isusova riječ odzvanjala u ušima apostola jer ovdje više ne nastupa samo povijesni čovjek Isus iz Nazareta, već sada pred njima stoji i zapovijeda Uskrsli Krist, proslavljeni bogočovjek, koji sjedi zdesna Bogu Ocu i kome je Bog Otac predao svu vlast na nebu i zemlji. Sam Krist, iz ljubavi, predaje vlast koju mu je dao Otac apostolima i daje im jasno zaduženje: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!“ (Mt 28,19-20a).
Upravo su to Isusovi učenici učinili i tako je nastala Crkva, koja i danas nastavlja Isusovo poslanje kroz navještaj Radosne vijesti spasenja u Isusu Kristu. Tako smo i mi kršteni u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Poslanje Crkve i poslanje svakoga od nas, svakog krštenika, uključuje čuvanje ovih Isusovih zapovijedi, osobito zapovijedi ljubavi, koja se najjasnije očituje upravo u čuvanju, njegovanju, produbljivanju i življenju Isusovih riječi, koje za nas Život znače.
U posljednjim retku Matejevog evanđelja čitamo „I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta (Mt 28,20b)“. Ovime Isus želi učvrstiti apostole u njihovu poslanju. Međutim, Isus ovdje ne misli samo na prve učenike. On svima krštenicima i svi narodima govori ono što je rekao ženama u Mt 28,10: „Ne bojte se!“. On svima nama govori Ne bojte se! Ja sam s vama!“. Isus je s nama cijeloga našega života, od začeća do smrti i do prijelaza u život vječni. Ako smo toga svjesni, onda smo svjesni da nismo sami i da je on s nama i u našim radostima i u našim bolima, nosi naše križeve.
Upravo na primjeru prvih učenika vidimo da je Isus uvijek s nama. Mi smo ti koji često znamo, poput prvih učenika, iznevjeriti Isusa, iznevjeriti Boga i njegovu ljubav. Mi smo ti koji se udaljujemo od njega i koji prekidamo zajedništvo svojim grijehom. Međutim, Isus nikad ne odustaje od nas: i onda kad ga izdamo, kad ga iznevjerimo, on ne čeka sa strane da mi zatražimo oprost, već on čini prvi korak. On nas potiče da dođemo k njemu i hrli nam u susret te nam sve oprašta i ponovno uspostavlja spasonosno zajedništvo sa samim sobom i s Bogom.
Naravno, ne možemo ni približno dokučiti otajstvo Trojedinog Boga, u kojeg smo i mi kršteni po Isusovu nalogu, ali itekako u svom životu se možemo uvjeriti da je Presveto Trojstvo prije svega Ljubav. Ako istinski vjerujemo u Boga, onda ćemo jednoga dana i mi osjetiti tu savršenu i beskrajnu ljubav i zajedništvo koje Bog Otac, Sin i Duh Sveti dijele u vječnosti i koje žele podijeliti s nama.
