Autor
Tomislav Zečević
Ostajanje u Kristu ostvaruje se u zajednici vjernika
Komentar evanđelja za 5. vazmenu nedjelju: Sliku vinograda kao naroda Božjega rado su koristili i proroci kako bi posjetili izraelski narod da su Božja svojina i da samo ako ostanu vjerni jednome Bogu mogu ostati ujedinjeni kao narod i spasiti se, dok u Iv 15 Isus više naglašava pojedine loze koje sačinjavaju vinograd i koje moraju ostati ujedinjene u njemu samome.
O vjeri u uskrsnuće mrtvih u Starom i Novom zavjetu
Prvi izričit spomen uskrsnuća nalazimo u grčkom prijevodu Knjige proroka Daniela u kontekstu posljednjega suda: „Tada će se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za život vječni, drugi za sramotu, za vječnu gadost“ (Dn 12,2).
Komentar Evanđelja za Uskrs: Iv 20,1-9
Evanđelist Ivan piše svoje evanđelje pretkraj prvog stoljeća, kada je već srušen Jeruzalemski hram u kojem su se prvi Isusovi učenici sastajali i kada su se Kristovi sljedbenici, u Antiohiji već tada prozvani kršćanima, jasnije razlikovali od Židova. Dakle, Ivan, iako pobožni Židov, imao je čvrstu svijest da je Bog Otac u Kristu započeo jedno novo vrijeme.
Kako postići trajni mir? Pavlov odgovor u Poslanici Efežanima
Pavlovski koncept pomirenja u svjetlu novog stvaranja pridonosi dubljem razumijevanju otajstva Kristove pomiriteljske žrtve, kojom je čovječanstvo otkupljeno i spašeno i po kojoj je sve stvorenje ponovno približeno onoj izvornoj dobroti na koju je stvoreno.
POVIJEST I POVIJESNOST ISUSA KRISTA, II. dio
Evanđelja nastaju kako bi se sačuvala povijesnost osobe Isusa Krista, povijesnost Božjeg djelovanja te povijesnost i istinitost naše vjere u Gospodina Isusa Krista, Raspetoga i Uskrsloga, našeg Spasitelja i Otkupitelja.
POVIJEST I POVIJESNOST ISUSA KRISTA
Pod utjecajem racionalizma u protestantskoj liberalnoj teologiji 19. stoljeća javlja se problem povijesnog Isusa, tj. problematizira se odnos između povijesnog Isusa iz Nazareta i Krista vjere Prve Crkve.
Svetost u životu Crkve kao dio njezine biti i poziva (2. dio)
Svetost Crkve nije dovršena stvarnost, već je ona još uvijek u procesu nastajanja i rasta, ona još uvijek treba biti u potpunosti dosegnuta i življena. Osim toga, svetost nije nešto što Crkva drži u svom posjedu niti nešto što može biti ostvareno u cijelosti za vrijeme njena zemaljskog postojanja.
Svetost u životu Crkve kao dio njezine biti i njezina poziva (1. dio)
Slika hrama izrazito uspješno obuhvaća složenu narav Crkve kao svetog Božjeg prebivališta i svetišta u kojem se ljudsko i božansko združuje te pronalazi svoje međusobno jedinstvo.
Uskrsnuće tijela za nastavak identiteta svake osobe
Sv. Pavao nas uči da mrtvi uskršavaju u “tijelu” i to je tijelo “duhovno”. Dakle, uskrsli život je tjelesni život u zajedništvu s Bogom i s bližnjima.
