Krist pomiritelj

Kad molimo Vjerovanje, jasno ispovijedamo vjeru u „Boga Oca Svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje“ i time priznajemo da je Bog Otac subjekt stvaranja te odmah povezujemo uz Boga Oca i ulogu Pomiritelja. Zaista, u Novom zavjetu i većini Pavlovih i pavlovskih poslanica (kojih su autori Pavlovi učenici), naglašen je Bog Otac kao subjekt i cilj pomirenja. Ipak, u Poslanici Efežanima, u odlomku Ef 2,14-16, pronalazimo jedinstven slučaj u Novom zavjetu u kojem je sam Krist u r. 15 označen kao subjekt stvaranja (grčki glagol ktise znači „stvori“), i to upravo putem pomirenja: „¹⁴ Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pregradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. ¹⁵ Zakon zàpovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavljajući mir, od dvojice sazda (stvori) jednoga novog čovjeka ¹⁶ te obojicu u jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi neprijateljstvo.“

U ovom svetom tekstu vidimo da je Krist prikazan kao Pomiritelj, kao subjekt pomirenja, koje uključuje dvostruku dimenziju: prije svega vertikalno (okomito) pomirenje Boga i čovjeka te horizontalno (vodoravno) pomirenje ljudi međusobno posredstvom Krista, njegovom krvlju i smrću na križu. U Ef 2,14-16 saznajemo da Židovi i pogani nisu samo pomireni u smislu dvaju naroda koji prestaju s mržnjom i ratovanjem, već se pomirenjem u Kristu nadilazi svaki zabilježeni ljudski slučaj pomirbe. Naime pomirenje koje Bog čini u Kristu, i to pomoću Kristove spasiteljske i otkupiteljske žrtve na križu, nadmašuje sva ljudska očekivanja jer tim pomirenjem nastaje jedan novi stvor Crkve, jedan potpuno nov identitet bez rasnih i drugih razdavajanja, tako da se s pravom može govoriti o nastanku jednog novog stvorenja.

Zapravo, možemo govoriti o trostrukom učinku Kristova križa: „Prvo, ukinuo je zakon […] kao sredstvo razdvajanja ljudi od Boga i Židova od pogana. Drugo, stvorio je jedincato novo ljudstvo iz dviju ranije nepomirljivih krajnosti, tvoreći među njima mir. Treće, pomirio je ujedinjeno ljudstvo s Bogom, ubivši križem svako neprijateljstvo između nas“ (J.R.W. Stott, Efežanima, str. 91). Stvaranjem novog pomirenog čovjeka u Crkvi se ostvaruje prvi korak sveopćeg Božjeg plana spasenja i ujedinjenja s Bogom za sve ljude, za cijelo čovječanstvo i čitav svijet, tj. za sve stvorenje koje žudi biti jedno s Bogom. Zaista, Kristovom pomiriteljskom žrtvom na križu Bog je stvorio jednog potpuno novog stvora koji je otkupljen i izbavljen od potpune vlasti zla, Sotone i smrti te pozvan na život u svetosti i slobodi djece Božje. To je novost koju nam donosi novo stvaranje, koju nam donosi Krist pomiritelj, a koja se očituje u tome što je čovjek iznova i napokon slobodan odlučiti se za Boga, zaživjeti svoju izvornu bliskost s Bogom i darovanu svetost te zvati Boga svojim Ocem.

Sloboda je najveći dar Božji čovjeku i ujedno najveći i najteži zadatak koji smo pozvani ostvarivati kao nova stvorenja u Kristu, što, nažalost, ostavlja mogućnost da je zloupotrijebimo te se odlučimo protiv Boga i čovjeka. To je novost dara novog stvaranja, to je ono što Bog od nas želi, da se u svoj svojoj slobodi sjedinimo s Kristom i pomirimo s njime kako bismo bili u miru s drugima i sa samim sobom. Kada bismo uistinu zaživjeli kao nova stvorenja, međusobno i s Bogom pomirena, kada bismo shvatili da nam je za mir dovoljan Krist i da je Bog naše najveće bogatstvo, možda više ne bi bilo ratova jer bismo napokon pronašli mir i sigurnost za kojima tragamo na pogrešnim mjestima i u pogrešnim stvarima. Kao vjernici dužni smo svakom čovjeku i cijelom svijetu naviještati da je samo u Kristu moguće postići istinski mir jer samo „on je mir naš“ (Ef 2,14). Stoga možemo i moramo vjerovati da „Kao pomiritelj i mir Krist je temelj Radosne vijesti svima, i onima koji su blizu i onima koji su daleko“ (M. Vidović, Pavao i njegova misao, str. 740).

Autor Poslanice Efežanima, Pavlov učenik, nastavlja razvijati Učiteljev doprinos izgradnji mira koji uključuje cijeli svijet i sve stvorenje, koje je pomireno na temelju Kristove pomirbene žrtve na križu. Time je ostvarena neviđena novost jer pomirenjem nepomirljivog Bog je stvorio jednog novog stvora Crkve i tako učinio prvi korak prema preobrazbi svijeta te nastanku novog pomirenog čovječanstva, čiji je sam Isus Krist prvijenac i koje će svoje ispunjenje naći u posljednjim vremenima. Stoga bismo završili riječima koje najbolje odražavaju pavlovski temelj mira u Kristu te jednaku važnost mira za sve ljude u svijetu, bez obzira na postojeće etničke, religijske i druge podjele među ljudima.