Maklenska jama

Gorski kotar ima vapnenačku podlogu, a u skladu s tim i vapnenačke pojavne oblike: vrtače, škrape, jame, pećine, ledenice, ponornice… Kraška područja nisu pogodna za zemljoradnju, zemlja je teška i slabo rodna, ali ljudi moraju od nečega živjeti pa su onda nastojali uzgojiti bar ono što su „tanka zemlja” i oštra goranska klima dopuštale: kukuruz, ječam, krumpir, kupus, repu…

Događalo se da su vremenske nepogode upropastile čitav urod pa bi nastupila glad. Gorani su se osobito bojali suše koja bi brzo isušila tlo, a snažne kiše, s druge strane, ispirale bi plodnu zemlju.

I na brodmoravičkom području ima mnogo tzv. „prepadnih jama”, odnosno mjesta gdje se, kako se nekoć govorilo, otvorila zemlja. Dmitar Mamula 1986. piše da je „kraj oko Brod Moravica prava riznica podzemnih jama”, a najpoznatije su Donji ili Veliki brlog, Duga jama, jama u Lazici i Maklenska jama.

Ne samo da su takva mjesta bila opasna za ljude (osobito za uvijek znatiželjnu djecu) i stoku nego su zahtijevala i posebnu, vrlo promišljenu, obradu okolne zemlje. Bila je to beskrajna mukotrpna bitka za očuvanje plodne zemlje kakvu je slovenski književnik Prežihov Voranc opisao u svojoj pretužnoj noveli „Boj na Proždrljivcu”.

Ovdje ćemo reći ponešto o jami u blizini sela Maklen, najvećoj zasad poznatoj jami u okolici Brod Moravica. Nemamo podataka o tome tko je i kada „otkrio” ovu jamu jer ona je već generacijama poznata svim žiteljima u okolici. O jami se u narodu prepričava zanimljiva legenda, više puta je zapisana, a iz mojega pera (u knjizi „Vilinsko igrišće”) glasi ovako:

Na sjeveru Gorskog kotara postoji selo Maklen. Nalazi se u općini Brod Moravice, blizu granice sa Slovenijom. Na jednoj njivi pokraj toga sela nalazi se poznata Maklenska jama, duboka više od 40 metara. Evo što narod pripovijeda o nastanku te jame:

Pred mnogo, mnogo godina živio je u Maklenu jedan seljak koji ništa nije držao do narodnih običaja i crkvenih praznika već je i svetkom i petkom radio na zemlji; kopao, sadio, kosio… Drugi su ga seljani upozoravali da se blagdanima ne smije raditi takve poslove, ali on ih nije želio slušati. Jednoga se proljeća sjetio da svoju njivu ore baš na sam Veliki petak. Sa sobom je poveo i svoju kćer da mu pomogne. Ona je tada bila mlada djevojka i nije smjela proturječiti ocu nego je vodila volove dok je on upravljao plugom. I taman su oni počeli orati, kad se zemlja pod njima provalila i progutala i njih i volove i plug. Nikad se nisu uspjeli izvući iz jame, ali je, priča dalje legenda, rijeka Kupa koja nedaleko teče, nekoliko dana kasnije izbacila, blizu Broda na Kupi, volovski jaram oko kojega je bila omotana djevojačka pletenica.   

U jednom tekstu čitamo da je Maklenska jama najveća takva krška tvorevina u kraju, široka 2,5 x 2 m, duboka 40,7 m i dugačka 44 m, oblika cijevi s proširenjem pri dnu promjera 13 m.

Danas poznajemo barem djelomičnu povijest istraživanja jame koja seže unatrag stotinu godina. Prvi dokumentirani zapis s nekoliko očuvanih fotografija postoji iz 1929. godine. Prema zapisu Emila Crnkovića u knjizi „Izgubljeni snovi”, prvi silazak u jamu nije bio planiran nego je trebalo izvaditi tijelo žene koja se u nju bacila. Mještanima se u tom mučnom poslu pridružila skupina čeških speleologa koji su se slučajno zatekli u okolici. Kako bi se mogli spustiti do „dna bezdana”, posudili su i međusobno povezali užad sa zvonika obližnje crkve. Čitav je poduhvat trajao najmanje tri dana, od 17. do 20. rujna 1929., kako piše na sačuvanim fotografijama. Je li jama tada bila izmjerena, nije zapisano.

Sličan nesretan događaj dogodio se oko 1935. godine, kada se u jamu bacila očajna starica čiji je sin ukrao i zapio njezinu životnu ušteđevinu stečenu dugogodišnjim mukotrpnim radom u Americi. Organizirana je akcija izvlačenja tijela, a seljani su se okupili u velikom broju kako bi iz prve ruke vidjeli dotle neviđenu „atrakciju”. Mještanin Franjo Golik, lokalni fotoamater,  i snimio je taj događaj, a fotografija je dostupna na internetu.

U novije je vrijeme SO PDS Velebit organizirao više silazaka speleologa u jamu, zabilježene su godine 1974., 1986. i 2018. Točne dimenzije jame probali su 1986. godine izmjeriti zagrebački speleolozi, ali nisu se uspjeli probiti do dna. Procijenili su da je jama široka pet, a duboka oko 70 metara. Kratka notica o tome objavljena je u rubrici „Speleologija” časopisa „Hrvatski planinar”.

Najnoviji silazak u jamu bio je 18. – 19. studenog 2023. godine, kada je dobro pripremljena deseteročlana ekipa zagrebačkih speleologa, u sklopu akcije „Čisto podzemlje”, ušla u jamu baš s namjerom čišćenja otpada koji je lokalno stanovništvo godinama u nju bacalo. Bilo je tu svega, čak i nekoliko ručnih bombi. Ekipa je tom prilikom stigla do dna jame te iz nje izvadila četiri kubika otpada, uključujući i „legendarnog” crvenog fiću koji je u njoj bio zaglavljen desetljećima. Na internetu ima više vijesti o toj akciji, a u jednom tekstu čitamo da je Maklenska jama najveća takva krška tvorevina u kraju, široka 2,5 x 2 m, duboka 40,7 m i dugačka 44 m, oblika cijevi s proširenjem pri dnu promjera 13 m.

Ostaje pitanje: što dalje učiniti s jamom? Moje je mišljenje da bi je trebalo bolje valorizirati, tretirati kao vrijedan speleološki objekt i, ponajprije, osigurati prikladnim vratima koja bi uspješno spriječila nove tragedije, ali i novo ekološko zagađenje jame. Sve ovo treba odraditi u suradnji sa stručnjacima iz područja speleologije, koji su i danas živo zainteresirani za jamu i spremni pomoći svima koji se njome, na bilo koji način, bave.