Mir čovječanstvu

„Zajedno, u nadi koja ne razočarava, ujedinjeni u Božjoj ljubavi koja je ulivena u naša srca, možemo ne samo sanjati o miru nego se sa svom snagom zauzimati za to da se, možda ne govoreći toliko o sinodalnosti, uspostavi mir procesima osluškivanja, dijaloga i pomirenja.“ Rekao je to papa Franjo u svom nagovoru kojim je završeno drugo zasjedanje Redovite opće skupštine Biskupske sinode.

Papa je tako, premda neizravno, naznačio i koji bi trebao biti krajnji cilj sinodalnog hoda Katoličke Crkve. Donijeti mir čovječanstvu. A smjernice kako to činiti iste su kao smjernice sinodalnog hoda: osluškivanje, dijalog i pomirenje.

Papa je taj zaključak postavio nenametljivo, naizgled tek ponukan ratovima koji bukte u raznim dijelovima svijeta, prvenstveno u Ukrajini i Izraelu susjednim zemljama te prijete da će prerasti u svjetski sukob. Ta zabrinutost zasigurno je bila jedan od povoda za Papin govor o miru. Ali, čini se, ne i jedini.

Podsjetimo, ovogodišnja je Sinoda o sinodalnosti i započela temom mira. „Potaknut aktualnim događajima u Izraelu i Libanonu, Sveti Otac pozvao je cijelu Crkvu i sve ljude dobre volje da 7. listopada mole i poste za mir u svijetu“, navodi agencija Vatican News. U homiliji na otvaranju Biskupske sinode možemo pronaći poveznice sinodalnosti i mira. „Sinoda je putovanje na kojemu Gospodin u naše ruke stavlja povijest, snove i nade velikog naroda: sestara i braće raspršenih diljem svijeta, potaknutih istom vjerom i istom željom za svetošću, tako da zajedno s njima i za njih pokušamo razumjeti kojim putem krenuti da bismo stigli tamo kamo nas On želi odvesti. Ali kako možemo čuti 'glas anđela'? Jedan je od načina s punim poštovanjem i pozornošću, u molitvi i u svjetlu Božje riječi, pristupiti svim prilozima prikupljenima u ove tri godine intenzivna rada, dijeljenja, razgovora i strpljiva nastojanja da se očiste umovi i srca.“

Objasnio je i da „Gospodnji glas nije u stanju čuti onaj koji arogantno tvrdi da je jedini u pravu. Inače ćemo se svi zatvoriti u dijalog gluhih, u kojem svatko pokušava 'navesti vodu na svoj mlin', ne slušajući druge i, iznad svega, ne slušajući glas Božji.“

Na kraju homilije kojom je otvorio Biskupsku sinodu papa Franjo pozvao je na nastavak toga crkvenog hoda s pogledom prema svijetu, jer kršćanska je zajednica uvijek u službi čovječanstva, pozvana svima navijestiti radost evanđelja.

Činjenica da jedan papa moli za mir nije ništa novo. Molili su i mnogi prije pape Franje. Pa ipak, novo je kako to ovaj papa čini. Kada govori o miru kao ultimativnom dobru, on ne spominje pravdu i prava. On govori o osluškivanju, dijalogu i pomirenju. O priznavanju vlastitih grijeha. Papa nam govori kao što bi nam govorio kakav psihoterapeut na terapiji: nismo tu da bismo mijenjali druge nego da promijenimo sebe. A mijenjati sebe, mijenjati Crkvu kako bi što vjerodostojnije nasljedovala Krista i svjedočila evanđelje svijetu, cilj je sinodalnosti i sinodalnog hoda. U konačnici, cilj je onaj općepoznati, uspostava kraljevstva Božjeg na zemlji. I djeca na osnovnoškolskom vjeronauku znaju kakvo je to kraljevstvo. To je kraljevstvo bratstva svih ljudi pred zajedničkim Ocem. Ono se ne nameće silom, prijetnjama i pokazivanjem snage. Ono se širi ljubavlju i mirom.

Posljedično, preko kršćana, “ljubav će biti izlivena u srca ljudi izgrađujući tako Tijelo Kristovo koje je Crkva te tako izgraditi društvo pravde, mira i bratstva”, piše papa Franjo u svojoj novoj enciklici Dilexit nos (206). Kraljevstvo Božje oduvijek je bila misija Crkve, ali ponekad je bio pogrešan način kako se provodi. Papa očito smatra da su smjernice sinodalne Crkve, osluškivanje, dijalog i pomirenje, nužne kako bi Crkva postala nositeljica svjetskog mira.