Miserando atque eligendo

Miserando atque eligendo bilo je geslo pape Franje, koje je izabrao i zadržao još od biskupskog ređenja. Citat je to iz propovijedi sv. Bede Časnog koji, tumačeći evanđeoski odlomak o pozivu svetog Mateja, piše: vidit ergo Iesus publicanum et quia miserando atque eligendo vidit… (Isus ugleda carinika, pogleda ga, smilova mu se i sebi ga izabra, te mu reče: Slijedi me). Iako je iz konteksta jasno o čemu je riječ, Isus ugleda grešnika, „smilova mu se i sebi ga izabra“, čini se da je prijevod Papina gesla često predstavljao težak zadatak, kako tim dvjema riječima – milosrđe i izbor – izraziti poruku Božjeg milosrđa prema čovjeku.

Tako nailazimo na različite prijevode: „milošću i izborom“, „ukazavši milosrđe i izabravši“, u nekim slučajevima tumači se i kao „očima milosrđa”. Nadbiskup Uzinić na misi zadušnici preveo ga je kao „pomilovavši ga izabra“, odnosno „pomilovan, ali izabran“. Vidimo da se prijevod mijenja s obzirom na kontekst, no unatoč tome svaki je od ovih prijevoda točan jer govori o milosrdnom Bogu koji prilazi grešnom čovjeku. Za naslovnicu Zvona odabrali smo: milošću izabran.

Milosrđe je očito bila važna tema u srcu pape Franje. Sam je, govoreći o svome geslu, rekao da ga je Gospodin znalački oblikovao svojim milosrđem. U prvom Angelusu nakon svog izbora istaknuo je: „na sam spomen milosrđa ta riječ mijenja sve. Malo milosrđa čini svijet manje hladnim i pravednijim. Trebamo shvatiti dobro to milosrđe Boga, toga milosrdnog oca koji ima toliko strpljenja…“ (Angelus, 17. ožujka 2013.).

Papa Franjo u trećoj je godini pontifikata proglasio izvanredni Jubilej, Svetu godinu Božjega milosrđa. Razloge je objasnio u buli proglašenja Jubileja Misericordiae vultus: „Milosrđe će uvijek biti veće od bilo kojeg grijeha i nitko ne može postaviti granice na Božju ljubav koja je uvijek spremna oprostiti.“ Izvanredna Sveta godina, Jubilej milosrđa, započela je na svetkovinu Bezgrešnog začeća 2015., a završila 20. studenoga 2016. na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenoga.

Uz uobičajene dobrobiti Svete godine, kao što je potpuni oprost grijeha, specifičnost ovog Jubileja bio je zahtjev Svetog Oca da lokalne Crkve imenuju misionare milosrđa, svećenike koji su tom prilikom dobili vlast odriješiti posebno teške grijehe, inače pridržane Apostolskoj Stolici. Papa je dopustio i svim svećenicima odrješivati grijeh pobačaja, što je do tada bilo pridržano biskupima. Ove su odluke ostale na snazi i nakon završetka Godine milosrđa.

Glavni urednik Vatikanskih medija Andrea Tornielli također je istaknuo milosrđe kao središnju poruku 12-godišnjeg pontifikata pokojnoga pape Franje. „Papa, koji je došao izdaleka, nije unio promjene u učenje koje već dvije tisuće godina postoji u staroj kršćanskoj tradiciji, ali je, vrativši na novi način milosrđe u središte svog nauka, promijenio percepciju koju su mnogi imali o Crkvi. Tako je posvjedočio majčinsko lice Crkve koja se saginje prema onima koji su ranjeni, a posebno grijehom. To je Crkva koja čini prvi korak prema grešniku, kao što je to Isus učinio u Jerihonu pozvavši se u dom neuglednog i omraženog Zakeja, bez pitanja i preduvjeta.“

Iako će povijest papu Franju vjerojatno pamtiti kao pokretača sinodalnog procesa u Crkvi, oni koji su ga slušali, susreli i upoznali sigurno će ga pamtiti kao svjedoka Božjega milosrđa koji je pokazao lice Crkve koja je sposobna prihvatiti i zagrliti svakoga, bez obzira na njegovo breme grijeha.

Papa milosrđa, kako ga je nazvao Tornielli, stoga je i najintimniji naziv kojim možemo sažeti pontifikat pape Franje, ali i život Jorgea Marie Bergoglia.