Ostajanje u Kristu ostvaruje se u zajednici vjernika

(Iv 15,1-8)

U Ivanovom evanđelju, Isus često govori o spasiteljskoj vjeri i pogubnoj nevjeri u njega samoga koji je temelj naše vjere i spasenja. Osim toga, Isus rado koristi slike iz svakodnevnog života svojih slušatelja kako bi lakše shvatili Evanđelje i potrebu životnog prianjanja uz njegovu osobu, tj. potrebu življenja vjere i donošenja plodova dostojnih vjere. Sliku vinograda kao naroda Božjega rado su koristili i proroci kako bi posjetili izraelski narod da su Božja svojina i da samo ako ostanu vjerni jednome Bogu mogu ostati ujedinjeni kao narod i spasiti se, dok u Iv 15 Isus više naglašava pojedine loze koje sačinjavaju vinograd i koje moraju ostati ujedinjene u njemu samome. Isus sebe označava trsom, ali zadržava sliku Boga Oca kao vinogradara o čijoj brizi ovisi život vinograda, tj. zajednice vjernika, i loze, tj. pojedinih vjernika. U konačnici, Bog Otac je gospodar života svega stvorenoga i onaj koji odlučuje o našoj vječnoj sudbini, što je vidljivo u slici loze koja se siječe i one koja se čisti kako bi donijela još više roda.

Međutim, Isus u Iv 15,1-8 stavlja naglasak na osobnu povezanost loze s trsom, dakle svakog pojedinog vjernika sa samim sobom. Isus Krist je temelj naše vjere, temelj Crkve i bez vjere u njega se ne možemo zvati kršćani, ne možemo istinski i plodonosno živjeti i svjedočiti svoju vjeru. Po vjeri u njega i otajstvenom ucjepljenju u njega, mi smo kršćani međusobno ujedinjeni i zajedno spašeni. Isus ovdje naglašava potrebu ostajanja u njemu, kao što u drugim mjestima naglašava potrebu vršenja Božjih zapovijedi koje se svode na ljubav prema Bogu i čovjeku. Isusov naglasak na ostajanju u njemu kao izvoru života i spasenja osobito je aktualan u naša vremena, kada se mnogi zovu kršćanima, a ne žele ostati u Isusu i ne žele da on ostane u njihovom životu, te u konačnici ne mare za vječni život koji samo po njemu, u njemu i s njime možemo dostići. Stoga ih riječi o usahloj lozi i ognju ne diraju, sve dok ih ne dostigne bolest ili opasnost skore smrti.

U Ivanovom evanđelju Isus jasno cilja na svakog pojedinog vjernika i na potrebu temeljne odluke za njega, na osobnu povezanost s Kristom i istinsko življenje vjere. U suprotnom, zajednica vjernika, Crkva, označena kao vinograd, ne može donositi roda, ne može nastaviti Isusovo poslanje naviještanja Radosne vijesti spasenja te ne može biti vjerodostojni tumač i čuvar Božje riječi. Jer ako sve loze usahnu, onda nema niti vinograda. Ako u zajednici vjernika nema vjere i ako nije povezana s osobom Isusa Krista i ucijepljena u Krista, onda to nije više niti zajednica vjere niti kršćanska zajednica.

Vjera u Krista je pitanje osobnog izbora i odaziva Božjem pozivu, ali ostajanje u Kristu se ostvaruje u zajednici vjernika koja se međusobno bodri i pomaže, ostajući uvijek utemeljena u Kristu, koji je naš trs i naš jedini sigurni put do Boga. U konačnici, za nas kršćane nije bitan naziv koji nosimo već vjera u Krista koju živimo. Onaj čovjek koji povjeruje u Isusovu riječ, u Evanđelje, taj je već očišćen i spašen jer je sam Isus u svojoj osobi utjelovljena Riječ Božja i naše spasenje. Ako uistinu ostanemo i živimo u Kristu, ako se ne bojimo priznati njegovim učenicima i mi, današnji kršćani, moći ćemo donijeti roda, proslavljati Oca i biti istinski svjedoci Božjeg dara spasenja i vjere u Uskrsloga Gospodina.